Slobodna Dalmacija: 20. 12. 2004.

"KADROVSKO POJAČANJE" U PROTUOBAVJEŠTAJNOJ AGENCIJI

ZADNJEG DANA NA DUŽNOSTI PODBEVŠEK TRI OSOBE ZAPOSLIO PO PRIJATELJSKOJ LINIJI

ZAGREB - Dana 14. prosinca, kada je sada već bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije Josip Podbevšek znao da je smijenjen, zaposlio je u hrvatsku obavještajnu službu još nekoliko djelatnika koji po svojim životnim i profesionalnim biografijama nemaju ništa zajedničkog s područjem obavještajne djelatnosti. Neposredno prije napuštanja čelne funkcije u POA-i, odakle je morao otići zbog afere Puljiz koja je dramatično narušila ugled ove važne institucije koja treba brinuti o nacionalnoj sigurnosti države i njezinih građana, Podbevšek je zaposlio Ivanu Mladineo, kćer ravnatelja Porezne uprave i Sanaderova prijatelja. Istoga dana realizirano je zapošljavanje izvjesnog Matka Maroevića iz Korčule, koji ima srednju stručnu spremu s time da je srednjoškolsku svjedodžbu stekao u večernjoj školi. Tako je hrvatska obavještajna služba dobila jednog obavještajca sa završenom srednjom večernjom školom.

Posao u Protuobavještajnoj agenciji u zadnji je tren Josip Podbevšek osigurao i jednoj Zadranki, također sa srednjom školom, isključivo po osobnoj, prijateljskoj liniji, a ne zbog bilo kakvih obavještajnih sposobnosti ove djevojke.

Ovo troje novih zaposlenika posljednje su kadrovsko pojačanje POA-e koje je doveo Podbevšek zaposlivši ih zadnji dan, nakon što je već bila donesena odluka o njegovoj smjeni, ali je još samo tog 14. prosinca imao formalne ovlasti ravnatelja.

U POA-u je Podbevšek zaposlio i 46-godišnju knjižničarku Božicu Kovačić, inače sestričnu Mira Kovačića, državnog tajnika zaduženog za e-Hrvatsku, koja je zamijenila svoj knjižničarski posao za znatno bolju plaću u obavještajnoj službi.

Dakle, ni nakon izbijanja velike afere, u POA-i nije prestala praksa zapošljavanja po nepotističkoj i prijateljskoj liniji pa je teško predvidjeti kakvo je stanje u službi ostavio Podbevšek svom nasljedniku Tomislavu Karamarku koji je javno obećao vraćanje profesionalnog digniteta i ugleda ovoj delikatnoj službi koja, prema njegovu obećanju, više neće služiti ni jednoj političkoj stranci ni pojedincu već državi i građanima.

Naime, postavlja se pitanje hoće li Karamarko uspjeti pomiriti nadležnosti Sanadera i Mesića nad ovom obavještajnom službom ako se zna da su i ova posljednja zapošljavanja mogla proteći samo uz znanje i odobrenje premijera i to nakon što je među njima već postignut dogovor o smjeni Podbevšeka. Ostaje ipak činjenica da je, dok je predsjednik Mesić govorio o potrebi velikog provjetravanja ove službe, njezin ravnatelj Podbevšek zapošljavao do zadnjega dana svoje ljude bez ikakva profesionalna pokrića.

V. ĐURIČIĆ