Jer, ako više ni SDS-ovi šefovi RS, poput njezinoga današnjeg predsjednika i ratnog »heroja« Dragana Čavića, više nisu spremni braniti vlastitu vojsku i policiju, što su još onda uopće spremni braniti? Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown, naime, protekloga je tjedna zbog opstrukcije Haškoga suda smijenio devet dužnosnika RS, najavio gašenje entitetskog Ministarstva obrane i MUP-a, a u banjolučkim »Nezavisnim novinama« izjavio kako »nije nemoguće i ukidanje RS«. To je izazvalo politički potres – za jedan dan.

No već dan kasnije sve se promijenilo, pa su odjednom čak i ostavke prestale biti konačne. Čelništvo RS sastalo se u ponedjeljak u Banjoj Luci, priopćivši poslije sastanka kako »pritisci« na RS moraju prestati, ali da im ipak nije do krize. Ostavka vlade RS konačna je, ali novu vladu treba izabrati sukladno ustavu. Čim su iz Banje Luke stigle takve pomirujuće vijesti, Paravac je u nekoliko medija dao različita tumačenja svoje ostavke, pa nije nemoguće da se čovjek sljedećih dana i predomisli. Slično je s još nekim ostavkama dužnosnika RS. Sve će se razjasniti sljedećih dana, no ne bi bilo prvi put da BiH političari još jednom demonstriraju znamenitu daytonsku verziju političke odgovornosti.

Ipak, još jedna bura u čaši vode obnovila je staro i važno pitanje: može li RS opstati? Profesor filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci Miodrag Živanović, jedan od rijetkih intelektualaca u RS kojega relevantni mediji i forumi pitaju za mišljenje, drži da to nije najvažnije. »Pravo je pitanje kako etničku, daytonsku matricu BiH zamijeniti građanskom. Ne uspijemo li to, ugrožen će biti opstanak cijele BiH, a ne RS«, ocijenio je jučer Živanović za naš list.

Da vrlo vjerojatno jest tako, vidi se u Banjoj Luci. U sjeni političke buke o biti ili ne biti RS, još uvijek stoji prazno mjesto na kojemu je do 1992. petsto godina stajala džamija Ferhadija, za koju su govorili da je bila jedna od najljepših na Balkanu. Prije tri i pol godine, deklarirani su četnici nasiljem spriječili postavljanje temeljnog kamena za njezinu obnovu, ubivši kamenom jednoga vjernika. Danas, temeljni kamen stoji, ali gradilište, ograđeno željeznom ogradom, miruje pod snijegom.

A ljudima na ulici kao da je dosta i crkava i džamija, i njihova rušenja, i obnove, i predsjednika Čavića i Paddyja Ashdowna: da nemaju posla i da su siromašni, to je sve što znaju. »Ljudi uopće ne razmišljaju o politici i problemima RS. Politika je najčešće izvan interesa ljudi koji već godinama jedva spajaju kraj s krajem, a nikakvoga svjetla ne vide na kraju tog tunela«, ocjenjuje Živanović.

Povratnicima je još i teže. Šerif Muhader prije dvije godine vratio se u Banju Luku, nakon deset godina progonstva. Ima suprugu i šestero djece, ne radi, i životari, kaže, od dvadesetak maraka što uspije gdjegod zaraditi. Jučer je došao u Islamsku zajednicu zamoliti da mu daju cijepati drva, pa da zaradi nešto više. Pa kaže: »Nemam ja ništa protiv Republike Srpske. Kad me pitaju odakle sam, ja kažem: 'Iz Srpske'. Al samo da daju posla, i da rade evropski. Mora ova Bosna u Evropu.« Pod rukom mu novine, sarajevsko »Oslobođenje«. »Evo«, kaže Šerif, »gledaj, i ovi oće u Evropu!« U novinama priopćenje: trinaest bošnjačkih udruženja obitelji nestalih, aludirajući na čelništvo RS, »ne žele snositi posljedice sankcija zbog onih koji odbijaju suradnju s Haagom«. »Žrtve u BiH žele u EU i u Partnerstvo za mir.«