ZAGREBAČKI NADBISKUP KARDINAL JOSIP BOZANIĆ U BOŽIĆNOJ PORUCI KRŠĆANSKIM VJERNICIMA UPOZORIO DA HRVATSKA POSTAJE ZEMLJA BEZ SOLIDARNOSTI

ZAGREB – »Korupcija je velik grijeh protiv slabih i nemoćnih. Nije li došlo vrijeme da se u duhu odgovornosti za opće dobro u našem društvu povežu svi: društvene institucije, političke organizacije, odgovorni na vlasti, nevladine udruge, mediji, Crkva i vjerske zajednice kao i svaki građanin u ozbiljnom i odgovornom zauzimanju na uklanjanju te pošasti iz našega društva, jer inače kakav ćemo sustav vrijednosti predati novim naraštajima? Je li korupcija obilježje po kojem ćemo danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi? Nije li i ona uzrok snažne polarizacije našega društva na mali broj sve bogatijih i veliki broj osiromašenih građana?« Tako analizira božićna poruka zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića upućujući snažan poziv na istinsku solidarnost, poziv na poštovanje prava i zakona, borbu protiv korupcije.

Te pozive kardinal temelji na analizi stanja našega društva konstatirajući da je kod nas sve više zatvorenih vrata, da ono što se jednima podrazumijeva kao nešto uobičajeno, za druge ostaje trajno nedostupno – da se svijet u kojem živimo sve više počinje dijeliti na svijet odabranih i svijet otpisanih u kojem temeljni kriterij postaju moć, imetak i novac koji istovremeno postaju opravdanjem onima koji mogu i imaju za sve što čine i što ne čine. U tom kontekstu korupciju detektira kao pošast koja »rastače i truje različita područja javnog i političkog života«, »koja se tako zabrinjavajuće proširila u našoj domovini«, »koja narušava temeljne vrijednosti međuljudskih odnosa kao što su povjerenje, poštenje, pravednost i ravnopravnost te bitno ugrožava jednakost, solidarnost i sigurnost građana«. Konstatira da su novac, privilegij, promaknuća, preniska cijena za koju se prodaje poštenje, dobar glas, mirna savjest: »U takvom ozračju jedino mjerilo međuljudskih odnosa postaju novac, društvena moć, nezakonito stečeni status. Najveće žrtve takvoga stanja su upravo najsiromašniji koji poput Marije i Josipa bivaju stjerani na marginu.«

Akcentuira da je solidarnost društevna krepost ne samo u smislu pomoći jačega slabijemu, nego i u smislu omogućavanja suživota među svim članovima društva: »Nema pravoga suživota, tamo gdje nema solidarnosti. Ako se ona ne ostvaruje, u opasnosti smo da se nađemo pred društvenom patologijom, u kojoj zatajuje društvena savjest i istinska uljudba. Za oživljavanje solidarnosti potrebno je odlučno i svestrano zalaganje u odgajanju savjesti, a polazišna točka može biti jedino pravo, obnovljeno poimanje ljudske osobe. Oni koji su na vlasti imaju posebnu odgovornost za uspostavljanje veza uzajamnosti u društvu. Pozvani su štititi najslabije i omogućavati da solidarnost postane navikom i stilom života cijeloga društva.«

Govoreći o individualizmu koji vodi u egoizam i neodgovornost, govori i o »ništa manje opasnom i žalosnom grupnom individualizmu«: »Nalazimo se pred skupinama i kategorijama nesretno udruženih ljudi. Postoji u stvarnosti opaka 'solidarnost' koju karakterizira drska bezočnost. To je solidarnost koja nadilazi stranačke podjele, a koja se rađa iz nezakonitih interesa, ili pak interesa koji postaju nemoralni kada se snaga skupine koristi kao sredstvo iskorištavanja slabijih, kada zakon skupine postaje izvorom nepravda protiv kojih se onemogućava učinkovitu zakonsku zaštitu slabijega.«

Kardinal Bozanić zaključuje da je u liječenju našeg društva velika odgovornost i kršćana, katolika, kojima poručuje da se ne daju uvući u mrežu korupcije, da se valja kad-tad sukobiti s promicateljima nekih ustaljenih zala, da obnavljaju spone povjerenja, razumijevanja i solidarnosti među ljudima. »Nije lako plivati protiv struje i odupirati se nametnutim navikama. No valja nam ući u taj rizik bez obzira na cijenu. Na tom putu Krist je naša snaga i veliki uzor«, poručuje kardinal Josip Bozanić. Na kraju poruke svim vjernicima katolicima, svim kršćanima, kao i svim ljudima dobre volje koji se raduju rođenju Spasitelja Isusa Krista kardinal je srdačno čestitao Božić, sa željom da im Božić bude nov poticaj, da budemo ljudi za druge te je na sve zazvao Božji blagoslov u novoj 2005.

Mirjana GRCE