Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je većina slogana predsjedničkih kandidata vrlo loša. To je, smatra, posljedica tipičnog ponašanje naših ljudi koji misle da, ako su uspjeli na jednom polju, sve znaju / Umjesto da svoj prostor posvećuju takvim kandidatima, mediji bi građane trebali u većoj mjeri upozoravati da bi trebali izaći na izbore, smatra Krizmanić / Dekanica Fakulteta političkih znanosti Smiljana Leinert Novosel smatra da predsjednički kandidati imidžem trebaju pokušati stvoriti dojam pouzdane osobe koja ima autoriteta i bliska je ljudima

Psihologinja Mirjana Krizmanić smatra da je većina slogana predsjedničkih kandidata vrlo loša. To je, smatra, »posljedica tipičnog ponašanja naših ljudi koji misle da, ako su uspjeli na jednom polju, sve znaju«. Tako i naši »predsjednički kandidati misle im ne trebaju stručnjaci koji bi prilikom smišljanja slogana uzeli u obzir program i ciljeve kandidata koje bi barem djelomično prilagodili i njihovim ličnostima«, kaže Krizmanić.

Nedostatak stručnog pristupa odražava se, tvrdi Mirjana Krizmanić, i na druge elemente kampanje, primjerice vizualni imidž. Lošim primjerom promjene vizualnog imidža ona smatra promjene imidža Đurđe Adlešić, koji je nakon objave jedne njene provokativnije fotografije uzburkao medije. »Mislim da bi za nju bilo mnogo bolje da se držala svoga starog imidža koji je vezan za mnogo dobrih stvari koje je napravila kao gradonačelnica Bjelovara«, kaže Krizmanić.

U tom nizu loših elemenata predsjedničkih kampanja nisu izostale ni izjave koje mnogi smatraju neukusnima, poput ocjena nekih društvenih grupa poput homoseksualaca. No, zasad takve istupe javnost nije oštrije osudila. Mirjanu Krizmanić to ne čudi jer, tvrdi, »još nemamo razvijenu kritičku javnost«. K tome, napominje, blagonakloni stav prema neukusnim izjavama o homoseksualcima posljedica je i djelovanja Crkve, koja i dalje tvrdi da je riječ o bolesti iako su stručnjaci još ranih sedamdesetih utvrdili da je riječ o prirodnoj varijaciji. »Neuki svijet zbog toga smatra da su te neukusne izjave u redu, ako i Crkva ne prihvaća mišljenje struke i osuđuje te ljude«, kaže Krizmanić.

Brojne marginalne, nerijetko i bizarne kandidate, Mirjana Krizmanić smatra opasnima jer bi mnogi birači mogli zaključiti da ne žele sudjelovati u tom cirkusu, dakle izaći na birališta. Stoga ona smatra da bi takve bizarne likove, koji doista nemaju nikakve šanse da budu izabrani ili dobiju relevantniji broj glasova »mediji trebali potpuno ignorirati, ako im je već zakon omogućio da se zbog malog broja potrebnih potpisa kandidiraju«. I u drugim zemljama se na predsjedničkim izborima pojavljuju takvi bizarni, ekshibicionistički kandidati, ali im mediji ne posvećuju nikakvu pažnju, tvrdi Krizmanić. Ona navodi primjer posljednje predsjedničke kampanje u SAD-u, u kojoj je sudjelovalo dvadesetak kandidata, ali za većinu nitko nigdje nije mogao ništa čuti jer su ih mediji ocijenili kao nevažne.

Dekanica Fakulteta političkih znanosti prof. dr. Smiljana Leinert Novosel smatra da predsjednički kandidati imidžem trebaju pokušati stvoriti dojam pouzdane osobe koja ima autoriteta i bliska je ljudima. Kandidat koji uspješno i verbalno i neverbalno komunicira je Stjepan Mesić, smatra Leinert Novosel. »On neverbalnom komunikacijom uspješno signalizira svoju poziciju, zna biti iznad koliko treba, a spretan je u približavanju ljudima«. Kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor postigla je maksimalan uspjeh u približavanju, »u tom je odlična, ali ne djeluje samostalno. Dojam je da je dodatak nečemu, da nije u stanju donositi vlastite odluke«. Leinert Novosel smatra da Kosor moć zadobiva rješavanjem problema drugih ljudi.

Slična Jadranki Kosor je Đurđa Adlešić. »Ona je također jača u približavanju ljudima, ali joj nedostaje autoritet«. Leinert Novosel je upozorila na njezin nedovoljno ozbiljan imidž, što u posljednje vrijeme pokušava popraviti tamnijom odjećom. Za Slavena Leticu je ustvrdila da »zna znanje, ali mu verbalna i neverbalna komunikacija nisu usklađene«. Leinert Novosel je podsjetila na spot u kojem Letica u crnom odijelu bere mandarine ili naranče u svom rodnom kraju. »Ta poruka je zbunjujuća. Tko u odijelu bere naranče?«. Leinert Novosel smatra da Letičina fiksacija na bana Jelačića ljudima smeta i upozorava da se ne mogu stalno ponavljati isti efekti. Za Borisa Mikšića je ustvrdila da bi kao čovjek koji je poslovno uspio u svijetu trebao tendirati liberalnom segmentu, a »gura se u tradicionaliste«. Smatra da su mu i verbalna i neverbalna komunikacija vrlo skromne.

Velik broj potpuno marginalnih kandidata Leinert Novosel pripisuje trendu koji je krenuo prije više od godinu dana, a koji je počela Nova TV emisijama kao što su Hrvatski idol i slične, zahvaljujući kojima svatko misli da može sve, pa su neki koji nemaju sluha htjeli postati pjevačke zvijezde, a za recitatore su se javili oni koji mucaju. Leinert Novosel smatra da iza takvih kandidatura nema ozbiljnih ambicija.