Što ostaje ako sve bude prema dostupnim istraživanjima i predviđanjima? Naravno, Stjepan Mesić, koji je za posao predsjednika jednako slabo kvalificiran kao i drugi kandidati, ali u njemu ima stanovitog iskustva

Ništa još nije gotovo, iako je dio političke javnosti uvjeren da su predsjednički izbori već završili. Pobjednik je proglašen, pa se neki mediji već licemjerno pitaju – trebaju li nam izbori i izborni troškovi kad se na Pantovčaku stanar neće promijeniti? Takva atmosfera, dakako, nije poticajna za većinu sudionika u predsjedničkoj utrci, koji stalno kukaju da im mediji ne daju prostora i šansi, iako je pitanje zaslužuju li ih oni stvarno. Doima se da su naciju, te najnakladnije medije, mnogo više intrigirali izbori za prvaka Big Brother ludnice nego za uglednu adresu na Pantovčaku, čemu se, s obzirom na zanimljivost kandidata, ne treba čuditi.

Posljednja istraživanja izbornog rejtinga predsjedničkih kandidata potvrđuju prednost aktualnog predsjednika Stjepana Mesića, koji je pred osvajanjem drugog mandata. Ipak, istraživanje RTL Televizije pokazalo je da krajem prošlog tjedna Mesić dobiva 46 posto glasova, što pretpostavlja drugi izborni krug. Jadranka Kosor dobiva, prema istom istraživanju, samo 13 posto glasova, slijedi je nezavisni hrvatski Amerikanac Boris Mikšić s gotovo šest posto. Mogućnost drugog izbornog kruga zapravo je iznenađenje, jer je u dosadašnjim istraživanjima Mesić stajao znatno bolje. Dođe li do njega, politička »mobilizacija« na obje strane predsjedničke bojišnice bit će totalna, a pucat će se iz svih oružja.

Sedam Mesićevih stranaka, koje podržavaju njegovu kandidaturu, suprotstavit će se HDZ-u, pokušavajući dokazati da će pobijediti i na travanjskim lokalnim izborima. HDZ i savezničke stranke bit će pred ozbiljnim ispitom. Zapravo, pitanje je odgovara li drugi krug ikome, ako je razlika u glasovima među kandidatima tako velika. Otvaranje političkih sukoba u dodatnoj kampanji otežat će kasniju, dosta izvjesnu, kohabitaciju predsjednika s ljevice i aktualne Vlade umjerenog desnog centra, odnosno Mesića i Sanadera.

Vratimo se prvom izbornom krugu predsjedničke utrke gdje je najzanimljiviji dio, zapravo, borba za treće mjesto. Prva dva kandidata nitko ne dovodi u pitanje, ali natjecanje za treće mjesto, koje zapravo jamči ostanak u političkom životu i bijeg od biljega kandidata-ridikula što će ostati na kandidatima iz »kluba dva posto«, sve je zanimljivije. Nakon što je u pretkampanji »treći čovjek« bio nezavisni kandidat s pravaškom zastavom dr. Slaven Letica, sada je to, po nekim istraživanjima, Boris Mikšić. Blizu im je i Đurđa Adlešić, kandidatkinja HSLS-a.

Dr. Letica trenutačno je pao nekoliko postotaka, osvaja oko tri posto glasova, Đurđa Adlešić je tu negdje, a Mikšić je na šest posto. To pokazuje da dosta glasača, 12 do 15 posto, želi liberalnijeg predsjednika/predsjednicu, nezavisnije političke pozicije te da im Mesić i Jadranka Kosor nikako ne odgovaraju. Kad bi te glasove dobio jedan kandidat snažnije političke osobnosti od navedenih, naša politička scena izgledala bi posve drukčije. On bi značio alternativu i Mesiću sa »sedmorkom« predvođenom Račanovim SDP-om, i HDZ-ovoj tradicionalistici Jadranki Kosor. Čini se da je prostor za takvog kandidata otvoren, ali da to nisu - dokazuje rascjepkanost glasova - ni Mikšić, ni Letica, ni Đurđa Adlešić.

Gubitnici bitke za treće mjesto snosit će možda najteže izborne posljedice. Đurđa Adlešić teško će povratiti stranački ugled osvoji li samo dva posto glasova, a i glasači joj na lokalnim izborima neće biti osobito skloni. Slaven Letica moći će mirno sjediti u Saboru, no za HSP je on poslije ovih izbora politički potrošen. Ili će naći nove političke saveznike, ili odustati. Mikšiću je najlakše, uvijek se može vratiti doma, u Minnesotu. Najavio je, doduše, ostanak u hrvatskom političkom životu. Možda su lokalni izbori pravi izazov za njega, kad već nije uspio na parlamentarnim, a teško će i na predsjedničkim. Kandidatura za gradsku skupštinu, poduprijeta s nekoliko milijuna dolara, mogla bi dati rezultate. Ako ni tu ne uspije, još su tu izbori za vijeća gradskih četvrti na rodnoj Trešnjevci.

Ali, što ostaje, ako sve bude prema dostupnim istraživanjima i predviđanjima? Naravno, Mesić, koji je za posao predsjednika jednako slabo kvalificiran kao i drugi kandidati, ali u njemu ima stanovitog iskustva.

Najkrupnije Mesićeve pogreške vezane su uz promašene gospodarske projekte, rad tajnih službi, te činjenicu da se povezao s nizom kontroverznih osoba s javne scene. Podsjetimo se da je Mesić »sponzorirao« ulazak ruskog Mečelja u sisačku željezaru te projekt Družbu Adriju, što su najsporniji gospodarski »angažmani« trenutačnog predsjednika. Posljedica Mečeljeva dolaska vidljiva je u tome što radnici Željezare danas praktički gladuju, a Družba Adria mogla bi izazvati ekološku katastrofu na Jadranu.

Nadzor nad tajnim službama, koje je Mesić provodio preko svog šefa kabineta Željka Bagića i prvog čovjeka POA-e Franje Tureka, pokazuje da mu u ljeto 2004. nije smetao nadzor nad novinarima. Štoviše, na prezentaciji koja je održana kako bi se dokazalo da šestero novinara treba pratiti nije rekao ništa da ih zaštiti. No, kad je njegov izborni stožer u »Nacionalu« plasirao slučaj Helene Puljiz, Mesić je spremno, očinski zaštitio mladu novinarku i ušao u predizborni sukob s premijerom.

Ipak, to nije samo dokaz da predsjednik voli »loše društvo«, nego i da će surađivati sa svakim tko mu može pomoći da zadrži svoju društvenu moć i ugled. Možda je previše zahtijevati da predsjednik razgovara s intelektualcima - Tuđmanovo druženje s dvorskim piscima i umjetnicima bilo je lakrdijaško - no ovo ga udaljava od pozicije bilo kakvog moralnog autoriteta.