Zakoni koji reguliraju izbor predsjednika Republike i financiranje kampanje imaju, kao i mnogi drugi zakoni u Hrvatskoj, specifičan domaći zakonodavni problem. Propisuju što se mora ili što se ne smije činiti, ali ne propisuju kaznu ako se propisano prekrši.

Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike propisuje da kandidati moraju predati financijska izvješća. No, nema kaznene odredbe, pa je predaja izvješća svedena na dobru volju kandidata. Osam je kandidata predalo financijska izvješća Državnom izbornom povjerenstvu u roku, dvoje je zakasnilo, izvješće Slavena Letice je blagdane provelo na pošti, a izvješća Ante Kovačevića i Tomislava Petraka nisu stigla. Nedorečenost zakona vidi se na Letičinu slučaju. On je izvješće poslao u roku, ali ono je u DIP stiglo nakon isteka roka. Letica, dakle, Zakon nije prekršio. Od tog slučaja mnogo je zanimljiviji onaj Ante Kovačevića koji izvješće nije predao iz »tehničkih razloga«. Iza tih se razloga kriju stalna putovanja pa Kovačević, eto, nije stigao sastaviti izvješće. Izgleda da taj kandidat nema stožera koji bi to sastavio za njega pa ironizira Zakon. Usput je Kovačević dao još jedno predizborno obećanje: svoju će obvezu ispuniti u sljedećih nekoliko dana.

I u jednom i u drugom slučaju oni koji se ne pridržavaju zakona mogu biti prozvani zbog kršenja zakona, njihovo kršenje može se evidentirati i to je sve. Propis o izbornoj šutnji do ponoći trebalo bi promijeniti. Možda bi izbornu šutnju trebalo i ukinuti. Obveza predavanja financijskog izvješća mora se dopuniti, kao i cijeli Zakon o financiranju izborne promidžbe. Dok se to ne promijeni jedni (pojedini kandidati) će se moći zbog smislene, a nepotpune odredbe sa zakonom sprdati, a drugi (birači) se zbog besmislene odredbe o šutnji živcirati iščekujući rezultate.