Nakon što je Stjepanu Mesiću morao popustiti oko smjene šefa POA-e, premijer je neizravno priznao da su HDZ-ova ispitivanja javnog mnijenja o narasloj popularnosti Jadranke Kosor tek napuhani lažni balon. Sanaderova kooperativnost oko konsenzusa s oporbom o čelnicima pregovaračkog tima za Europsku uniju, odnosno spremnost da umjesto ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, kojeg je do pakla štitio u »aferi Imostroj«, osobno preuzme kapetansku traku reprezentacije, nagovještava kako je sve izvjesnija skora rekonstrukcija HDZ-ove Vlade. Takvu mogućnost potvrđuje i dizanje ruku od još jednog, do sada nedodirljivog boga, potpredsjednika Vlade i ministra zdravstva Andrije Hebranga, kojemu će Sanader poništiti strukovni kolektivni ugovor s liječnicima i njihovim sindikalnim šefom Ivicom Babićem, koji je, u korist HDZ-a, svojedobno štrajkom rušio Račanovu administraciju.

Premijer Sanader već sada priprema teren za buduću kohabitaciju sa Stjepanom Mesićem dodatno popuštajući oporbenjacima u njihovim zahtjevima kako bi u miru mogao do konca odraditi svoj mandat. Njegova osobna opsesija i politički adut na koji je stavio svoju karijeru jest ulazak u Europsku uniju. Na tome putu, nakon što je, kao svoj najveći lovački trofej, očistio sada »okomitog« a nekad valovitog Ivića Pašalića, Sanader više neće dozvoliti da ga ometaju ni znatno manji HDZ-ovi igrači, koje nemilosrdno čisti poput »najslabijih karika«. Ako zbogom kaže Žužulu i Hebrangu, zbog načetog morala odnosno zdravlja, onda će to biti znak kako Sanader nikada nije vjerovao da Jadranka Kosor može postati drugim HDZ-ovim predsjednikom Hrvatske, već je tu čast Tuđmanovog nasljednika Pantovčaka, čuvao za sebe.

Nesumnjivo, već danas Sanader uživa veći ugled u javnosti od stranke koju vodi, a njegov je rejting bio još veći dok mu ga nisu narušili mangupi iz vlastitih redova. Svoje namjere pokazao je nakon što je iz Bruxellesa u Banske dvore stigla pozivnica za EU. Na fešti koja je u metropoli priređena, uz zvuke »Ode radosti«, premijer je podigao plavi stijeg sa žutim zvijezdicama zagledavši se u svoje političko sazviježđe kao svojedobno Tuđman 5. kolovoza 1995. u Kninu kada je zalepršao barjak hrvatskog ujedinjenja.

Tada je Sanader Mesića ostavio iza svojih leđa prigrabivši sve zasluge za sebe, baš kao što je Jadranki Kosor podmetnuo kukavičje jaje ovih predsjedničkih izbora znajući da će onaj koji uvede Hrvatsku u Europu već sada biti gotovo sigurni predsjednik Hrvatske 2010. godine. Ako se nešto nepredviđeno ne dogodi, i prije nego što još jednom Mesiću viknemo »Živio kralj!«, znat ćemo, i bez izbora, tko će biti kralj koji će ga naslijediti.