Prema podacima Nezavisnih hrvatskih sindikata, cijene osnovnih proizvoda što život znače, koji su uistinu nužni kućanstvu (struja, telefon, kruh, mlijeko, krumpir, benzin i slično) u posljednje tri godine porasli su 30 posto.

Naime, više od 40 tisuća ljudi u Hrvatskoj prima najnižu zakonom zajamčenu plaću, koja iznosi 1951,25 kuna, a neki čak i manju od toga. Oko 60 posto zaposlenih prima plaću jednaku prosječnoj ili manju od prosječne, koja je u listopadu iznosila 4281,00 kuna.

Istodobno, zahvaljujući potrošačkim kreditima koje siromašniji građani sada već uzimaju i za hranu, bilježi se porast osobne potrošnje, što stvara dojam da je došlo do porasta standarda građana Tako je, primjerice, u posljednje četiri godine broj korisnika interneta i mobitela porastao za više od osam puta, a broj prodanih automobila svake godine nadmašuje rekord prethodne. Granica se ponekad itekako prelazi, pa se s prosječnim prihodima financiraju i dva automobila po kućanstvu, ili nekoliko mobilnih aparata, što se već može svrstati u pretjerivanje. Osobna potrošnja, financirana kreditima i dopuštenim prekoračenjima na računima u bankama, dovela je u posljednje tri godine do rasta zaduženja građana oko 24 posto i danas ono iznosi oko 61 milijardu kuna. Ispada, zapravo, da svaki zaposleni duguje bankama oko 10,6 prosječnih plaća. Dakle, oko 45.000 kuna. Usporedbe radi, prosječan hrvatski građanin dvostruko je više zadužen od Čeha, Mađara ili Slovenaca, čije plaće pokrivaju od 80 do 99 posto cijene košarice osnovnih potreba.

Takva situacija već ozbiljno potkopava život mnogih obitelji, što dovodi do sve izraženijeg pada standarda i sve većih socijalnih problema. Mnogi ekonomski analitičari, pa i oni sindikalni, smatraju da će pristup Europskoj uniji dovesti do novih raslojavanja, te da će - ako se ubrzo nešto ne napravi za konkurentnost hrvatskih radnika i proizvoda - broj nezaposlenih biti daleko veći od današnjih više od 300 tisuća. Problem je, ističu u NHS-u, i u tome što štednju građana banke ne ulažu u razvoj gospodarstva, nego u potrošnju onih koji uporno žive iznad svojih mogućnosti.

Je li ova slika crna samo zato što dolazi iz reda sindikata, dežurnih kritičara svih vlada? Nije, mogla bi biti i gora, kada bi joj se pribrojilo i 700 tisuća građana koji žive na granici ili ispod granice siromaštva, te sve one druge poznate boljke našeg društva koje se rješavaju samo uoči raznih izbora. Primjerice, velika nezaposlenost, loš sustav školovanja, sustav kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva u kojem budućem poduzetniku treba barem oko 30 tisuća kuna da bi ostvario pravo na povoljniji kredit.

Za to, jasno je, treba imati jasne gospodarske ciljeve i ostvarive programe. Vlada je, istina, pokrenula projekt Sve na jednom mjestu (One stop shop), kojim će se iduće godine znatno ubrzati registriranje novih poduzeća. Ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac najavljuje upisne kvote za fakultete prema potrebama gospodarstva, ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt započela je reformu pravosuđa, ministra financija Ivana Šukera očekuje izrada nacionalnog plana gospodarskog razvoja, što je preduvjet da poduzetnici dobiju pomoć iz predpristupnih fondova EU-a Phare i Sapard...