Vjesnik: 31. 12. 2004.
Nova runda lova na haaškog bjegunca
»Oštrina zamjerki na račun Hrvatske zbog Gotovine nije korisna ni za tribunal. Previše to ide političkim, a ne pravnim smjerom, a oštra izvješća zvuče previše kao haaški alibi za nemoć da sud sam odgovara za svoje predmete, pa onda i zasad nedostupne optuženike«, kaže »Vjesnikov« haaški izvor
ZAGREB – Nakon dobivanja avisa, stjecanja kandidature, te određivanja datuma za početak pregovora o ulasku Hrvatske u članstvo Europske unije, 2004. godine Hrvatska je dobila i četvrtu prigodu da do 17. ožujka, kad pregovori Zagreba i Bruxellesa trebaju početi, ulovi odbjeglog Antu Gotovinu. Haaški optuženik i bjegunac već ulazi u četvrtu godinu bijega, za koje je vrijeme Hrvatska istrpjela i mnoge diplomatske batine i izravne prijetnje trpanjem u »balkansku k
ošaru«.U prethodna tri slučaja ključ iskoraka prema europskim integracijama bio je u izvješćima Carle del Ponte, glavne haaške tužiteljice i Theodora Merona, predsjednika Suda. Pred početak pregovora u ožujku, barem kako sad stoje stvari, neće biti izvješća i diktata s najviših političkih govornica EU-a i UN-a. Ali bit će itekako »konzultacija« europskih diplomata s tima dvjema sudskim čelnicima.
Može li Hrvatskoj pomoći to da se u Europi odnos prema Zagrebu mijenja? Recimo, sve češće se čuje izjava »da Hrvatska ne može odgovarati za neispunjenje zahtjeva Haaškoga suda kad optuženi Gotovina uopće nije u dosegu njenih službenih tijela«.
Vjesnik je o tome razgovarao s dostupnim izvorima Suda u Haagu, jer je cijeli Sud na božićnim praznicima. »Ono s čime smo se razišli na blagdane, jest podijeljenost u shvaćanju da oštrina zamjerki na račun Hrvatske zbog Gotovine nije korisna ni za tribunal. Previše to, za dio sudskoga establishmenta, ide političkim, a ne pravnim smjerom. I nadalje, oštra izvješća zvuče previš
e kao haaški alibi za nemoć da sud sam odgovara za svoje predmete, pa onda i zasad nedostupne optuženike«, kaže Vjesnikov haaški izvor.Hrvatski sugovornici pak kažu kako je suradnja Haaga i hrvatskih tijela zaduženih za hvatanje Gotovine, na tom predmetu vrlo, vrlo intenzivna. Istina, na dnevnom redu nije samo izmjena najnovijih informacija nego i upornost kojom haaška strana te suradnje želi pod svaku cijenu dobiti odgovor na pitanje zašto je Ivica Rajić, tek devet godina od podizanja optužnice, postao do
stupnim Sudu. Kakvu su to državna tijela igrala igru od 1995. godine kad je Ministarstvu pravosuđa uručena zapečaćena optužnica protiv Rajića?»Čini se da je to što haaški istražitelji traže u slučaju Rajić zapravo potraga za "šprancom" iz koje bi se onda moglo rekonstruirati i ponašanje hrvatske administracije u Gotovininu slučaju«, kaže Vjesniku upućeni državni dužnosnik.
S druge strane pak hrvatsko-haaška suradnja bi se odmah nakon blagdana mogla nastaviti i u slučaju Čermaka i Markača. Naime, odvjetnici dvojice optuženika koji početak suđenja čekaju u Hrvatskoj, brojnim su podnescima pobijali tezu iz optužnice o tzv. zločinačkom udruživanju.
Faza izmjene dokumenata između obrane i tužiteljstva je završena. Očekuje se da bi sredinom siječnja sudsko vijeće u slučaju Markača i Čermaka moglo donijeti konačnu odluku o tom dijelu optužnice. S obzirom na događaje koji su pratili njihov odlazak iz Sheveningena, stav suda u odnosu prema pokušajima tužiteljstva da taj odlazak spriječi (bez obzira na stav Carle del
Ponte da se slaže sa zahtjevom obrane o puštanju) mogao bi biti i stavom prema optužnici u cjelini. A to se, onda, ne bi sviđalo Carli del Ponte.Sve to u izravnoj je vezi s rokom za hvatanje i transfer Gotovine u Haag 17. ožujka. Dotad bi se lako moglo dogoditi da tužiteljica »izgubi« još poneki pravni spor sa Sudom i bude prisiljena mijenjati sadržaj optužnica zbog kojih svom silinom politički pritišće Hrvatsku.
Naravno, to bi smanjilo neizvjesnost s kojom Hrvatska čeka početak pregovora o članstvu u EU. Jer na predaju Ante Gotovine ne može računati ma koliko bi ta predaja ukinula sve ovdašnje europske strahove.
U tom rasporedu dobrih i loših haaških vijesti za državne interese, realnost politike zemalja članica EU-a »pomogla« je Zagrebu da i uz oštra izvješća iz Haaga zbog Gotovinina bijega apsolvira uspješno dosadašnje europske rokove za njegovo hvatanje. U 2005. godini kad Carla del Ponte počinje dovršavati svoje dosadašnje predmete, ne i otvarati nove, nije dokraja sigurno hoće li ta realnost diplomaci
je biti jačim sredstvom od tribunalskih prigovora što je Gotovina i dalje nedostupan.Vlado Rajić