Dečko s Trešnjevke nije prevario samo novinarske analitičare, koji su zbog njega morali mijenjati svoje tekstove, već je, bez obzira otišao li u drugi krug ili ne, porazio, ni manje ni više, nego već 15 godina najmoćniju hrvatsku stranku HDZ i aktualnog premijera Ivu Sanadera! Jer, za Jadranku Kosor, na njezinu veliku žalost, glasovao je, po svemu sudeći, tek svaki drugi (parlamentarni) disciplinirani i dosljedni vojnik Hrvatske demokratske zajednice.

Očigledno, potpredsjednicu Vlade prije svega nije prihvatila njezina stranačka matica, pa je, bez obzira što u predizbornoj kampanji nije bila nimalo inferiorna, ili, bolje rečeno, nimalo različita od predsjednika Mesića, i prije starta izgubila utrku. Doduše, u tome joj je najviše pomogao onaj koji se u nju i kleo kao najboljeg kandidata, Ivo Sanader, eliminiravši u posljednji trenutak ambicioznog ljutog desničara Andriju Hebranga. Iako je premijer učinio sve što je mogao u štetu a ne korist Jadranke Kosor, od njezine zakašnjele nominacije, preko javnog razvlačenja afera Žužul, Podbevšek i drugih, praktički do otvaranja birališta, ipak je šamar zveknuo njega i dugo će mu zvoniti u ušima. Ukoliko Sanader postane prvi premijer koji će biti prisiljen izaći na prijevremene izbore, onda će to biti kazna za dvostruku igru i »figu u džepu« koju je, glede iskrenosti, držao za Jadranku Kosor i njezin put na Pantovčak.

Najveći gubitnik predsjedničkih izbora 2005. nije Jadranka Kosor, niti Tomislav Petrak s 0,09 postotaka glasova, već »reformirani HDZ« Ive Sanadera. Doduše, od potencijalno prve žene hrvatske predsjednice, nije se niti očekivalo da svrgne Stjepana Mesića s trona, no, kao što je već primjećeno, ovi su predsjednički izbori bili referendum o prvoj godini Sanaderove vladavine. A kada se vladajuća stranka, sa svom svojom logistikom, novcem i infrastrukturom mora grčevito boriti s, praktički, anonimnim čovjekom iz dijaspore, onda može misliti što joj poručuju »mali ljudi« i što može očekivati na skorim lokalnim izborima.