Gospodin Balder, koji se u jeci velikosrpske agresije na Hrvatsku iselio s obitelji u Australiju, posjetio je prošlo ljeto svoju izvornu hrvatsku domovinu i donio po povratku u Australiju putopis koji je čitateljima Nove Hrvatske trebao prenijeti «ekonomsko-politička zbivanja u Hrvatskoj». Ujedno g. Balder navodi kako se čitatelji ne trebaju složiti sa «činjenicama», utisnute u retke njegovog gore imenovanog članka. Pošto je iznio nekoliko suptilnih ružnih primjedbi na Hrvatsku stranku prava 1861. i njenog časnog predsjednika, gospodina Dobroslava Paragu, i dužnosnike naše demokratske političke stranke, prinuđeni smo konstatirati kako se činjenice u tekstu g. Baldera ne mogu uočiti niti uz pomoć povećala. Radi se o čistom pamfletu koji je g. Balder podmetnuo Novoj Hrvatskoj kao navodnu istinu koju je on doživio. A što je g. Balder u središnjici naše stranke u Zagrebu doživio: Došao je minulo ljeto nenajavljeno u središnjicu naše stranke u kojoj je zatekao koordinatora stranke za rad stranačkih tijela, g. Vladu Musu iz rodne Hercegovine, koji je član naše jedine prave pravaške stranke od obnove Hrvatske stranke prava godine 1990. Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu je g. Vlado Musa bio hrvatski dragovoljac i bojovnik Hrvatskih obrambenih snaga na prvoj crti bojišnice za vrijeme rata, na braniku domovine. Nakon što je prvi predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, a namjerno ne ćemo u genitivu reći «hrvatski predsjednik», izdao zapovjed za ubojstva zapovjedništva HOS-a u BiH, kada su 1992. od hrvatske ruke, nekih komunističkih kriminalaca i bandita, u zasjedi kraj Mostara ubijeni general Hrvatskih obrambenih snaga, Blaž Kraljević i osam časnika hrvatske vojske HOS, te nakon što je vojno-obavještajna služba Hrvatske vojske, SIS, nasilno raspustila HOS kao jedinog istinskog branitelja našeg naroda u BiH od četničke najezde, g. Vlado Musa emigrirao je u središnjicu naše stranke u Zagrebu kako bi od eskadrona smrti čelnika «Herceg-Bosne», Mate Bobana doslovno sačuvao živu glavu na ramenu. Mnogi australijski Hrvati sjećaju se mladog, naočitog i hrabrog gospodina Vlade Muse u pratnji predsjednika Parage prilikom posjeta Hrvatima u Australiji. Nije istina da je g. Vlado Musa izjavio g. Balderu kako «stranka HSP 1861. postoji tek na papiru». HSP 1861 dobila je u trenutku njene formalne registracije 1995. godine više glasova u Zagrebu na izborima nego kriptokomunistička partija SDP crvenog Ivice Račana, bivšeg premijera Republike Hrvatske, 2001. godine. Nismo mi krivi za nepošteni izborni zakon koji je i danas na snazi u Hrvatskoj. Da je g. Balder imalo informiran, prenio bi australijskim Hrvatima vijesti o teškim političkim zbivanjima iz Hrvatske u kojoj je 2000. godine, na pragu trećeg mileniuma, premijer postao bivši šef Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske koji je bio aktivni sudionik progona hrvatskih demokrata nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. Da je informiran, g. Balder bi Hrvatima u prekooceanskoj dijaspori dao i odgovor zašto je tome tako. Da bi to znao, ne mora razgovarati sa gospodinom Paragom, koji je, usput rečeno, gospodina Baldera zvao na mobilni telefon kako bi se s njim dogovorio za interview, ali g. Balder se nije javljao. Vjerojatno je bio već na putu za daruvarske toplice, o kojima je pisao. (Prilike u daruvarskim toplicama su vjerojatno vrlo važna vijest za australijske Hrvate.)

Činjenica je kako je g. Balder u središnjicu naše stranke došao iznenada, bez najave, tako da ni u najboljoj namjeri na njega nije mogao čekati predsjednik stranke, g. Paraga. A kako g. Balder misli o g. Paragi, pokazalo se kao dobro da ga g. Paraga nije ni dočekao. Otac domovine Ante Starčević, jedini Otac domovine, jer drugi ne postoji, s obzirom kako neki Hrvati u zabludi dogmatski tvrde da je Franjo Tuđman stvorio hrvatsku državu, rekao je na kraju svog života kako za hrvatski narod ne bi ni vruć popio hladnu čašu vode, upravo zbog takvih kao što je g. Marijan Balder. Jer, «činjenice» koje je g. Balder prezentirao o pravaškom vođi i organizatoru hrvatske vojske i obrane Hrvatske, ne bi bolje prezentirao ni naš najveći neprijatelj iz redova bivših jugoslavenskih komunista. Zaista sramota što si netko umišlja da može javno pisati o Dobroslavu Paragi. Za takve je štap kao za magarca u kupusu. Što znači «činjenica» da bivši američki predsjednik, časni William Jefferson Clinton, nije u svojim političkim memoarima spomenuo Dobroslava Paragu. Evo odgovora zašto: 12 najeminentnijih članova 105. saziva U.S. Congressa šalju 24. veljače 1998 predsjedniku Clintonu službeni dopis u kojemu traže pravdu za Dobroslava Paragu kojemu je Franjo Tuđman nasilno oduzeo 1993. predsjedništvo nad Hrvatskom strankom prava, pa je članstvo Hrvatske stranke prava bilo prisiljeno formalno osnovati novu stranku - Hrvatsku stranku prava 1861. Kao da se povijest ponavlja: I Ante Starčević je zbog hrvatskih izdajica bio 1895. godine prisiljen, godinu dana pred smrt, osnovati novu stranku, Čistu stranku prava, nakon što su izdajice oteli Stranku prava koju je 1861. osnovao Ante Starčević zajedno sa hrvatskim velikanom Eugenom Kvaternikom. Tuđman je 1993. potezom pera, putem bivšeg Ministarstva uprave, na čelo HSP instalirao bivšeg agenta jugoslavenske vojne obavještajne službe KOS, Antu Đapića, kako bi se HSP što više kompromitirala jer je HSP bio od 1990. do 1993. godine, kada je predsjednik HSP bio Dobroslav Paraga, jedini oponent HDZ i Tuđmanu. (Središnji odbor HSP je u srpnju 1993. isključio Antu Đapića iz članstva Hrvatske stranke prava, što je Drugi sabor HSP 1995. godine potvrdio.) Nije bilo druge stranke i drugog političara do Parage koji se nesebičnim zalaganjem suprotstavio podjeli Bosne i Hercegovine za vrijeme rata koju su u Karađorđevu 1991. dogovorili Milošević i Tuđman. Zbog Tvrtkove Bosne je Paraga izgubio stranku i 29 stranačkih suradnika, koji su ubijeni od sustava «tuđmanizma» u političkim atentatima, ali ne i čast, naprotiv. Ne samo da je gospodin Dobroslav Paraga spasio čast hrvatskog naroda, koju je po blatu vukao bivši general JNA, Franjo Tuđman, nego se svijetu hrabro suprotstavio koji je od Hrvatske tražio da Vukovar 1991. kapitulira, a s Vukovarom i Hrvatska. Bivši talijanski ministar vanjskih poslova, Gianni De Michelis je na pitanje, zašto je Vukovar u ratu srušen, cinički odgovorio «zato što ga je Paraga branio». Kada je Tuđman dao uhititi Dobroslava Paragu 1993. godine, ministar vanjskih poslova Republike Italije javno je čestitao Tuđmanu. Za HOS je Tuđman tvrdio da se radi o paravojnim formacijama, a Vukovarci su, slušajući na Hrvatskom radiju kako je HOS «fašistička paravojna formacija» govorili, što je nakon rata i zabilježeno, «Daj nam Bože što više takvih paravojnih formacija», koje su jedine branile Vukovar kada ga je Tuđman ostavio na cjedilu.

Nije istina, kako je g. Balder pisao, da se «Paraga preselio, prema postojećoj političkoj klimi u Hrvatskoj, u slabije čitane stranice hrvatske povijesti», nego je istina da je Dobroslav Paraga ispisao najslavnije stranice novije hrvatske povijesti. Nije g. Paraga kriv što ga premijer Sanader (HDZ) drži u medijima, posebno na Hrvatskoj radio-televiziji, pod stopostotnom cenzurom. To je istina, a ne gluposti koje piše g. Balder. A što se tiče Clintona, radi se o jedinom čelniku Zapada koji je Hi-Tech-oružjem bombardirao velikosrpsku bandu, što znači da je 1. svjetska super-sila sa zakašnjenjem prihvatila program o stvaranju anti-velikosrpske koalicije g. Parage iz 1990. godine.

Zašto 14 godina nakon pada Berlinskog zida i sloma komunizma u Europi, i 13 godina nakon raspada komunističke Jugoslavije, vlasti Republike Hrvatske ne prosvjećuju stanovništvo o totalitarnom komunizmu? Jedino HSP 1861 o tome govori, prosvjećuje narod o zlu jugo-komunističke imperije kao svojedobno Ante Starčević o habsburškoj imperiji. Odgovor na pitanje «zašto» leži u Ustavu RH, kojega je 1990. dao donijeti Tuđman, u čijoj preambuli stoji kako je hrvatska država stvorena na «Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske» (ZAVNOH). Istina je da se radi o komunističkoj skupštini koju su partizani održali u šumi 1943. godine kada su osnovali crvenu republiku, sovjetsku Hrvatsku, koju su komunisti na Avnoju 1943. u Jajcu pripojili komunističkoj Jugoslaviji. Nije dakle Tuđman stvorio današnju Republiku Hrvatsku, nego ratni sekretar CK KPH, Andrija Hebrang, kojeg je Tito dao nakon rata smaknuti. Tuđman čak nije zaslužan niti za nezavisnost RH jer je politički program HDZ 1989. godine bila jugoslavenska konfederacija, dok je jedino HSP sa Paragom zahtijevao i borio se za nezavisnu državu. To je povijesni fakt. Sve vlade u Hrvatskoj, od 1990. do danas, su čuvari Titovih takozvanih stečevina u Hrvatskoj. Usred Zagreba postoji «Trg maršala Tita». (O njemu g. Balder nije pisao, ali o toplicama u Daruvaru je.) «Mašrla Tito», Isti onaj krvavi crveni maršal koji je 1945. izdao zapovjedi za masovna ubojstva zarobljenih hrvatskih vojnika i civila NDH, preko 200 tisuća likvidiranih. Povijesni fakt je, da je partizanski major Franjo Tuđman bio u svibnju i lipnju 1945. godine kao Titov oficir u «Vrhovnom štabu Jugoslavenske armije» iz kojega su dolazile naredbe za masovne likvidacije zarobljenih hrvatskih vojnika NDH. Ljetos je u središtu glavnog grada Hrvatske, u gradu Zagrebu, u elitnoj vladinoj četvrti Tuškanac pronađena masovna grobnica sa preko 1000 ubijenih Hrvata koje je Tito dao ubiti 1945. godine. Zašto g. Balder ne piše o tome. Ne, on radije piše kako je Paragu zaboravila i tužiteljica Haaškog suda ICTY, gđa. Carla Del Ponte. Informacije radi, general Blaškić je na Haaškom sudu dao iskaz protiv HOS-a, tvrdeći kako su zločine nad muslimanima u srednjoj Bosni izvršili hosovci. Toliko o «hrvatskim herojima». Zašto u današnjoj Republici Hrvatskoj nisu, na primjer, rehabilitirani hrvatski patrioti koji su 1972. došli iz daleke Australije i u Titinoj Jugoslaviji digli opravdani oružani ustanak u srednjobosanskom gradu Bugojno na Vrbasu protiv diktatora Tita i tamnice naroda - komunističke Jugoslavije? Isti oni udbaši, koji su vodili Hrvatsko revolucionarno bratstvo, i izdajnički poslali hrvatsku mladost ravno u smrt, danas se griju u Zagrebu na vatri «velikih Hrvatina» iz HDZ-a i premijera Sanadera koji i dalje putem policijske tjeralice hvata generala Antu Gotovinu. O Hrvatskoj danas se mogu pisati romani, što ovdje nije mjesto, ali smo pokušali čitateljima Nove Hrvatske, nadamo se, barem malo dati uvid u političko stanje države i nacije, demantirajući putopisca Potemkinovih sela. Srdačni pozdravi u Australiju, Vaša Hrvatska stranka prava 1861. Zagreb. (www.hsp1861.hr) Bog i Hrvati ! Hrvatska Hrvatima !