Delta, zapovijedio je kapetan Ivo Sanader posadi svoga broda, odnosno digao stupanj borbene gotovosti na najvišu razinu.

Brzopotezno prihvaćena ostavka ministra vanjskih poslova Miomira Žužula iz »osobnih« razloga, koju će uskoro sustići ona Andrije Hebranga »zbog narušenog zdravlja«, govori da je premijer kao posljednji alarm shvatio slabe izborne rezultate Jadranke Kosor koja se jedva provukla u drugi krug predsjedničkih izbora. Za Sanadera sada nije pravo pitanje je li ili nije trebao očistiti dvojicu najbližih suradnika i ministara, pod čije je i najteže grijehe ovih godinu dana bespogovorno podmetao svoja leđa, već je li to učinio pravodobno, u zadnji tren, ili ne. Poruka koji su mu u nedjelju uputili birači bila je nedvosmisleno nezadovoljstvo njegovom vladavinom. Ono što ga je još teže moralo pogoditi jest otvorena pobuna članstva koje niti je kao uvijek do sada disciplinirano izašlo na izbore, niti je svoj glas bespogovorno dalo kandidatu HDZ-a.

Sanader je ispravno zaključio da više u pitanju nije sudbina Kosorice kao moguće predsjednice, već da val prijeti plovidbi njegove Vlade, a prije svega njemu osobno na komandnom mostu. Prije nego što navijački huk s tribina promijeni trenera, ovaj mora pokušati u igru ubaciti nove igrače. Tako se i Sanader, što i nije neočekivano, odlučio na promjene. Iznenađujući može biti samo »timing« za tako radikalne poteze, u »sudačkoj nadoknadi« predsjedničkih izbora. No terminator koji je iz HDZ-a svojedobno eliminirao Pašalića, iako su mu mnogi prognozirali kako će on ostati bez glave, ovim će potezom definitivno sve konce stranačkog života preuzeti u svoje ruke.

Iako je Jadranka Kosor bila upravo njegov izbor, a za njezino imenovanje nije dobio plebiscitarnu podršku baze, sam joj je najviše zagorčao život zakašnjelim imenovanjem, kao i aferama koje su se protegle do prvog izbornog kruga i čiji je »gordijski čvor« tek sada odlučio presjeći. HDZ nema što više čekati i sigurno će se »strategija i taktika« za 16. siječnja radikalno promijeniti. Njihov najjači adut bio je i ostao upravo Ivo Sanader koji je jedini imao realnih šansi konkurirati Mesiću za Pantovčak. Premijer, unatoč svim svojim oklijevanjima, u javnosti još uvijek uživa veći ugled od stranke koju vodi, pa mu više nema druge: da bi skinuo »packu« pred biračima za skore lokalne izbore mora i sam skočiti u vodu spašavanja HDZ-ovog kandidata. Potezi koje vuče, poput ovoga sa Žužulom, ili sutra s Hebrangom, nastojat će svjetla pozornice odvući što dalje od majstora »pašteta« provokacija Mesića, a istodobno unutar stranke omogućiti toliko potrebnu mirnu rekonstrukciju Vlade.