Jadranka će Kosor biti na neki način gurnuta u drugi plan, ali to bi joj u konačnici moglo koristiti u skupljanju glasova za drugi krug izbora. Stoga se ministarske smjene ukazuju kao HDZ-ov najjači adut za finale izbora, veći od "jumbo" plakata i tv-spotova. Hoće li to biti dovoljno da se ozbiljnije ugrozi kandidata Mesića? Vjerojatno ne. Teško je nakon Mikšića očekivati još jedno veliko iznenađenje

Prvi krug predsjedničkih izbora u Hrvatskoj završio je u skladu s većinom prognoza političara, analitičara i predizbornih anketa: Stjepan Mesić i Jadranka Kosor idu u drugi krug. Malo je, međutim, nedostajalo pa da sve te promišljene i dubokoumne prognoze (među ostalim i ovoga autora) završe u rubrici kratkovidnih promašaja. Jer Mesić je za dlaku ispustio pobjedu u prvom krugu, Jadranka Kosor se kroz ušicu igle provukla u drugi krug, a izbore je napetim i neizvjesnim učinio čovjek koji je dojahao u zoru izbora, stavio pet milijuna na stol i zamalo dobio mnogo više od uloga. Boris Mikšić je postao priča dana jer je sve ostalo bilo (pre)poznato prije.

U Mesićevu taboru u Novinarskom domu odgoda pobjede je proslavljena kao veličanstven trijumf. Kandidat Mesić nije si dao uvaliti u ruke samo paštetu kao neprofesionalan čin dežurne tv-novinarke. Dao si je uvaliti i dugotrajne ovacije u trenutku kad je, dignuvši samo ruku u stilu čak jednog Tuđmana ili Tita, trebao stišati emocije i reći nešto racionalno i, u skladu s proteklim radom, predsjednički. Umjesto toga upustio se u raspravu s protivničkim taborom što je finale prvog kruga izbora srozalo na nadglasavanje navijačkih skupina.

U taboru Jadranke Kosor je provlačenje u drugi krug proslavljeno kao etapna pobjeda, što je i razumljivo jer se u stožeru HDZ-a nekoliko sati strahovalo u Mikšićevoj sjeni. Mikšićev prolaz u drugi krug bio bi potpuni debakl za vladajuću stranku koja je na predsjedničkim izborima osigurala svojoj kandidatkinji 15 posto manje glasova nego na parlamentarnim. Jadranka Kosor, prvi put osokoljena prisutnošću šefa stranke Ive Sanadera, spremno je reternirala Mesiću. Da nije istjecao termin tv-prijenosa sve se moglo pretvoriti u malu seosku priredbu, nakon koje bi se glasače komotno moglo pozvati da odmah odglasaju i drugi put. Od kandidata Mesića i kandidatkinje Kosor, onaj dio javnosti koju izbori uopće još zanimaju, najavljenom sučeljavanju na televiziji očekuju više argumenata, a manje udaraca ispod pojasa.

Slab odziv birača i neslućen uspon Borisa Mikšića jasno su upozorenje etabliranoj političkoj klasi da se narod ne zadovoljava crno-bijelom opcijom, osobito ako su preslične. I Mesić i Jadranka Kosor su za ulazak u Europsku uniju, oboje su protiv zabrane pobačaja (zar i cijeli HDZ?), oboje su naglo skeptični prema Družbi Adriji (zar i Mesić?), oboje sugeriraju bliskost s građanima (Kosor: Ljudi ispred politike, Mesić: Predsjednik na kavi) i oboje su dobili manje od onoga što su planirali.

Dečko s Trešnjevke koji je u izborni stožer doveo mamu, tatu, Jimmyja Stanića i Barbaru i mnogo široj javnosti nepoznatih ljudi, trideset se godina u Americi probijao i zarađivao kako bi si priuštio uprizorenje američkog sna u domovini. Takav politički povratak na konju nije rijedak u tranzicijskim zemljama (Bugarskoj, Rumunjskoj, na Baltiku, Panić u Srbiji...). Neki uspiju, drugi unatoč uloženom novcu otpadnu. Mikšić je kao u repasažu izgubio u posljednjim metrima staze u Hercegovini, što mu njemu naklonjen dio dijaspore u Americi, tradicionalno lijen za izlazak na hrvatske izbore, nije mogao nadoknaditi. Uvjeren da su ga prevarili, Mikšić je posegnuo za ukrajinskim modelom postizbornog revolta na ulici. Ali niti je Mikšić Juščenko, niti je Hrvatska Ukrajina.

Pobjednici polufinala pripremaju se za finale. Mesićev podbačaj u prvom krugu ne može se pokriti samo pozivom apstinentima da dođu na birališta: pa nisu ni svi Mesićevi glasači novogodišnji skijaši. Ako mu ne pomognu partijskim radom Račan, Tomčić i Vesna Pusić, kandidat Mesić neće samo pošalicama uspjeti animirati svoje pristaše da se dignu od kamina ili televizora i dođu na biralište.

Jadranka Kosor imat će težak posao da digne svoje glasače od komina kako bi uz one koje joj je galantno prepustio Ćiro ili netko drugi zdesna dogurala do respektabilnog broja glasova. Najveću će joj pomoć dati ipak predsjednik stranke i premijer Ivo Sanader koji je prihvatio Žužulovu ostavku koja je stigla kao najava temeljitije rekonstrukcije Vlade. Je li tajming Sanaderov ili Žužulov? U ovom trenutku to još nije sasvim jasno, iako je logično da je Žužul bio više nego motiviran da ostavku: nakon raznih afera, akcije oporbe da ga se makne i sve slabije recepcije u javnosti stigla je i Sanaderova odluka da se pregovarački tim za pristupanje Europskoj uniji formira u dogovoru s oporbom, što je automatski značilo da tu za Žužula više mjesta nema.

Uoči drugog kruga predsjedničkih izbora premijer Sanader, jer napokon ipak je to njegov izbor i tajming, odlučio se za purifikaciju Vlade. Ta će tema nekoliko dana zaokupljati javnost i poslati signal o spremnosti HDZ-a i njegove vlade da slušaju glas javnosti barem kao i vlastite procjene o efikasnosti izvršne vlasti. Jadranka će Kosor biti na neki način gurnuta u drugi plan, ali to bi joj u konačnici moglo koristiti u skupljanju glasova za drugi krug izbora. Stoga se ministarske smjene ukazuju kao najjači adut HDZ-a za finale izbora, veći od jumbo plakata i tv-spotova. Hoće li to biti dovoljno da se ozbiljnije ugrozi kandidata Mesića? Vjerojatno ne. Teško je nakon Mikšića očekivati još jedno veliko iznenađenje.