ZAGREB – »Netko je išarao moje plakate«, zavapio je predsjednički kandidat i aktualni predsjednik Republike Stjepan Mesić u subotu, dok je na zagrebačkom trešnjevačkom placu razgledavao krumpire, jaja i mrkve. Okružen piljaricama, istaknuo je: »Moji su plakati išarani raznim porukama, ali policija na to nije reagirala. S druge strane, kad netko, a ja ne znam tko, s drveta skine plakat Jadranke Kosor policija odmah reagira, umjesto da honorira što je netko skinuo plakat s mjesta na kojem nije smio biti«.

Priča o uništavanju, šaranju i skidanju plakata jednaka je na svakim izborima, baš kao i vapaji kandidata da se to ne čini. Stoga je teško vjerovati kako je tankoćutnog predsjednika uvrijedila neka od poruka koje možemo pročitati po zagrebačkim ulicama, poput »Suzi smijeni izdajnika«, jer se u svojoj višedesetljetnoj karijeri na to naviknuo. Prije će biti da ga smeta činjenica kako je u Dugoj Resi, prije nekoliko dana, ustanovljeno da je, uoči Mesićeva predizbornog skupa, stanoviti Perica Martinović, član njegova stožera, skidao plakate s likom HDZ-ove kandidatkinje. Kako mu ta činjenica nikako ne odgovara, Mesić je, na placu, ustanovio da bi mu trebalo čestitati zbog skidanja plakata koji su bili na pogrešnome mjestu. Kako se to nije dogodilo, predsjednik je cijeli MUP proglasio stranačkom policijom, te najavio da će se to, u sljedećih pet godina, promijeniti. Dakle, ako članovi njegova stožera ne mogu skidati plakate Jadranke Kosor, treba promijeniti ministra policije i MUP, logika je predsjednika Mesića, izrečena među jajima i krumpirima, na trešnjevačkom placu.

Tržnica u Zaprešiću bila je još inspirativnija za Stjepana Mesića. Tijekom posjeta tom slikovitome mjestu, taj je predsjednički kandidat optužio MORH za nepropisnu nabavku vojnih kamiona, vrijednu pet milijuna eura. Optužba je vrlo ozbiljna, iako je izrečena na dosta neobičnome mjestu za raščlambu nabavki u vojnom sektoru. Odgovorio mu je ministar, demantiravši Mesićeve tvrdnje, i podsjetivši da kod remonta zrakoplova u Rumunjskoj 2003. predsjednik nije imao primjedbi. Polemika pokrenuta na tržnici mogla bi, poslije izbora, dovesti do dramatičnog raspleta i smjene načelnika Glavnog stožera HV-a, generala Josipa Lucića, koji je informirao predsjednika, ako to već nisu učinile piljarice na placu prije njega.

Rasprave o radu policije i vojske, kojoj je Mesić vrhovni zapovjednik, na tržnicama i po kavanama, doista su ponižavajuće i uvredljive za ljude koji tamo rade. Ipak, izbor mjesta gdje je Mesić pustio svoje predizborne balone nije slučajan: uvijek može reći da se šalio, da ga nismo razumjeli jer je na placu bila buka te da je zapravo mislio na neke druge nabavke.

Novost u Mesićevoj kampanji, svakako, napad je na cijelu Sanaderovu vladu, kojoj bi želio »jašiti za vratom«. Taj se termin, doduše, rijetko i uglavnom neadekvatno koristi u političkoj praksi, tako da i nije jasno što bi predsjednik Mesić želio. Po Ustavu, njegove su ovlasti jasne i najvažnije su u provođenju vanjske i obrambene politike. S gospodarstvom, koje želi pokrenuti, predsjednik nema dodirnih točaka. U proteklih pet godina Mesić je, podsjetimo se, politički sponzorirao ruski Mečelj i sporazum Družbe Adrije, no ako takve poteze namjerava činiti u sljedećih pet godina, to neće biti dobro za nacionalno gospodarstvo.