Novi list: 11. 01. 2005.
Ljepotica i zvijer
Pod zbrkom događaja, životne su konstante čitljive: Mesić, fajter i svađalo, ali čovjek koji misli svojom glavom; i Kosorova, snalažljiva konformistica, fascinirana i poslušna pred autoritetom u kojega nalazi i vla
stito mišljenjePiše: Boris Pavelić
Jadranka Kosor pozvala je birače neka promisle što je u proteklome vremenu radila ona, a što predsjednik Mesić, pa da lakše odluče 16. siječnja. Bio je to jasan pokušaj da demonstrira samopouzdanje, uz sugestiju da Mesić nije samo neuspješan, nego, u podtekstu, i nacionalno sumnjiv jer, eto, Jadranka je tu da štiti nacionalne interese, a protukandidat – valjda nije... Pa poslušajmo je dakle, i promislimo – što je to svih ovih godina radila ona, a što Stjepan Mesić?
Neposluh ideološkome monolitu – put u haps
Kada je davnih sedamdesetih počinjala novinarsku karijeru u dječjem i obrazovnom programu tadašnjeg Radio Zagreba, Mesić je teglio stigmu »političkoga«, stečenu na jednogodišnjoj robiji zbog hrvatskoga nacionalizma u Staroj Gradiški. Deset godina ranije, kao gradonačelnik Orahovice naljutio je Tita jer da »uvodi kapitalizam«, a potom je mimo blagoslova Partije izabran za delegata u Saboru – ti jedinstveni slučajevi neposluha ideološkom monolitu zasigurno su mu utrli pu
t u haps. Jadranka Kosor, međutim, čuvala se konflikata – nema baš sjećanja na njezina herojska sukobljavanja s režimom, izraze građanske hrabrosti, žrtvovanja za demokraciju i nacionalno oslobođenje.Ni devedesetih nije bilo drukčije. Dok je Mesić s Tuđmanom vodio nacionalnu revoluciju, nju je, kao i najveći dio nacije, nosila njihova struja. U najteže vrijeme, potkraj '91., iz dječjeg i obrazovnog programa prešla je na radijski informativni program, pa zajedno s kolegama – koje nekim čudom više nitko
ne spominje – preuzela emisiju »Dobar dan, ovdje Hrvatski radio«, što će se kasnije pokazati vrlo unosnim potezom. Humanitarno, ta emisija uistinu jest bila važna, jer je sućutni glas Jadranke Kosor utješio i spojio mnoge obitelji razorene divljaštvom agresije. Ali svjetonazorski, ona je pomogla sagraditi mit o ostavljenom narodu-žrtvi, čiji pripadnici nikada ništa nikome nažao nisu učinili, dok njihovoj nesreći na ovome svijetu ne smije biti premca. Voditeljici ni u jednom času na pamet nije palo preispitati kvalitetu vladavine kojoj je zdušno sekundirala. Za to vrijeme, Mesić je radio s Tuđmanom. I slušao što govori o Bosni.»Kud Sanader, tud i ja«
Nedugo zatim, 1994., legalno je pokušao promijeniti smjer koji je Vrhovnik odredio državi. Neviđen skandal: Tuđman je zagrmio, Mesić ugrožava Hrvatsku! Odmah je ostao bez položaja, demoniziran u vladinim medijima, istjeran iz stana, zaboravljen i prezren. Ali je zato zasjala politička zvijezda Jadranke Kosor: godinu nakon Mesić-Manolićeva raskola, na osobni Tuđ
manov poziv postala je potpredsjednicom HDZ-a, a koji mjesec poslije i potpredsjednica Sabora. Stizala su najgora HDZ-ova vremena, ali o naravi takvoga sustava Jadranka Kosor uvijek je nalazila najljepših riječi – posve primjereno osobnosti koja se ne suprotstavlja većini i onima koji je vode.Cijeli onaj pašalićevski konac devedesetih, kada je Mesić s nezavisnim novinarima spašavao što se spasiti dalo, Jadranka Kosor šutjela je u Saboru. Poslije 3. siječnja, šutjela je i u oporbi pod vodstvom Ive Sanadera, političara čiji potezi danas potvrđuju da je tadašnja oporba bila jasno – protuhrvatska. Jadranka Kosor o tome se nije izjašnjavala, kao što se nije izjašnjavala ni poslije, kad je Sanader u centrifugi isprevrtao HDZ u navrat-nanos sklepanoj europsko
j perilici. Osim što je u ovim novinama kazala: »Kud Sanader, tud i ja«.Spasio zemlju
Mesić, međutim, sukladno vlastitome običaju, hrvao se dalje za ono što je smatrao ispravnim: postavši predsjednikom, bio je jedina čvrsta prepreka protuhrvatskim invektivama HDZ-ove opozicije. Da je time spasio zemlju, priznaje mu danas i Sanader, tražeći lukavo od Jadranke Kosor da u HDZ-ovo ime izokreće stvari, pa optužuje Mesića da izdaje nacionalne interese.
Pod zbrkom događaja, životne su konstante čitljive: Mesić, fajter i svađalo, često plitak, banalan i preopćenit, katkad prizeman, čak prost i uvredljiv, ali čovjek koji misli svojom glavom, pa se za vlastito mišljenje spreman lavovski počupati, i u vremenima kad to oni »razumni« nikome nisu preporučivali; i K
osorova, umilna, suosjećajna, blagog pogleda, ali snalažljiva konformistica, fascinirana i poslušna pred autoritetom u kojega nalazi i vlastito mišljenje, pa se nikad ne sukobljava s mišljenjem većine, ma kakvo ono bilo. To je, dakle, zaključak našega razmatranja: imamo na sceni ljepoticu i zvijer. Ali u konkavnom zrcalu: ljepotica misli tuđom, a zvijer vlastitom glavom.