Međunarodna anketarska agencija GFK, koja je pratila i točno prognozirala rezultate parlamentarnih i predsjedničkih izbora u više od četrdeset zemalja, objavila je nedugo nakon zatvaranja glasačkih mjesta na predsjedničkim izborima 02. siječnja 2005. u Republici Hrvatskoj, prognozu konačnih izbornih rezultata utemeljenih na izlaznim anketama na samim glasačkim mjestima.

Kao što je poznato velikom dijelu hrvatske javnosti, nepuna dva sata pred objavu službenih rezultata, postoci su se počeli naglo mijenjati na štetu prognoziranog rezultata Borisa Mikšića i donekle Stjepana Mesića, a u korist Jadranke Kosor. Jedino je njoj zadnja dva sata prije ponoći naglo porastao broj dobivenih postotaka za oko 3 posto, dok su Mesiću i Mikšiću postotci pali za 2-3 postotka, dakle za 40 do šezdeset tisuća biračkih glasova od ukupnog broja izašlih birača.

Naknadna objašnjenja predstavnika GFK i Pulsa, s kojima se namjeravalo opravdati veća odstupanja izbornih rezultata od prognoziranih, u stilu da su birači možda lagali, odnosno odbili odgovoriti na upite anketara ili da se nisu uzeli u obzir glasovi dijaspore, nisu bila nimalo uvjerljiva, jednako kao i netočna izjava samog predsjednika DIP-a Ivice Crnića objavljena 5. 1. 2005. »da ne zna zbog čega se dogodilo da prvi put u Hrvatskoj neki kandidat dovodi u pitanje rad DIP-a i same rezultate izbora«.

U izjavi za javnost od 11. kolovoza 1992. sedam parlamentarnih oporbenih stranaka, proglasilo je predsjedničke i parlamentarane izbore održane 2. kolovoza neregularnim zbog nepostojanja višestranačkih biračkih odbora i izbornih komisija, zbog tiskanja glasačkih listića u privatnim tiskarama a ne samo u »Narodnim novinama«, zbog pronađenih više tisuća pravovaljanih glasačkih listića rasutih na ulicama, trgovima, kolodvorima ili odbačenih u vrećama za smeće, zbog nedostavljanja cjelokupnog izbornog materijala ondašnoj Izbornoj komisiji RH, glasanja mrtvih duša, itd.

Zbog takvog izbornog inžinjeringa, HSP pod mojim vodstvom bojkotirao je sljedeće parlamentarne izbore za Županijski dom Sabora u veljači 1993. godine, a sve do smrti predsjednika Tuđmana u prosincu 1999. dokumenti američkog Kongresa i vlade navodili su me kao glavnog oponenta predsjedniku Tuđmanu U Hrvatskoj, premda je Budiša, prema rezultatima izbora 1992. dobio nominalno nekoliko puta veći broj glasova kao predsjednički kandidat od mene. Nekoliko mjeseci nakon neregularnih izbora 1992. godine i sam mi je Dražen Budiša priznao da je nemoguće da su protekli izbori bili regularni, kada je dobro poznato da se je na mojim skupovima znalo naći i do sto pedeset tisuća ljudi, da bi na kraju u moju korist glasovalo svega oko šest posto biračkog tijela.

Napokon, sam današnji predsjednik RH Stjepan Mesić priznao je zlorabu izbornog inžinjeringa na izborima 1992. godine kada je u svojstvu predsjednika HND-a 18. veljače 1995. godine u dvorani »Globus« zagrebačkog Velesajma izjavio: »Poslije sljedećih izbora nikada više neće biti kao što je bilo. Prijevare je bilo i bit će je, ali će masa ipak odlučiti. Prevariti se može u izborima, to vam ja mogu iz prve ruke reći pet do šest posto, ali tolika će biti razlika da se više nitko neće usuditi varati.«

Premda su u međuvremenu u sadašnji izborni zakon unijete izmjene glede višestranačke kontrole i višestranačkih biračkih odbora i komisija te nevladinih udruga za promatranje izbora, očigledno na sadašnjim izborima 2005. ni ti osiguravajući mehanizmi kontrole i promatranja izbora nisu bili dovoljni, jer je onemogućeno neovisnim kandidatima da imaju svoje promatrače i članove u biračkim odborima i komisijama, što je nonsens, jer tko može imati povjerenja u drugog suparnika i njegove ljude.

Da stvar bude gora, na ovim izborima, kao da su favorizirali jednog od kandidata, građanska udruga GONG povukla je svoje promatrače sa više od 80 posto biračkih mjesta, te su pokrivali sa svojim promatračima svega šestinu biračkih mjesta, što je otvorilo široki prostor manipulacijama i opravdanim sumnjama glede regularnosti prvog kruga izbora. Očito, izborni zakon morat će ponovno na doradu, jer će inače sumnje u izborni inžinjering neprekidno pratiti predsjedničke i parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj.

Treba razumjeti, da u takvim okolnostima ne treba biti previše začuđen javnim prosvjedima predsjedničkog kandidata Borisa Mikšića, jer za to ima itekako mnogo povoda i razloga. U tom kontekstu, bivši veleposlanik RH Ivan Grdešić i njegovi istomišljenici kao da nisu ništa naučili iz prvih lekcija demokracije gdje je pravo na mirni javni prosvjed jedan od elemenata postojanja zapadnih demokracija. Kada profesor Grdešić izjavljuje da u Mikšićevim potezima ima elemenata fašizma, nasuprot tome, hrvatsku javnost treba upozoriti na komentar uglednog »The Washington Timesa« od 14. lipnja 2004. godine, u kojem pored ostalog piše »da Hrvatska neće postati punopravna članica Zapada tako dugo dokle god u njoj drže vlast u rukama neokomunistički dogmatici, a očigledan primjer za to je njezin veleposlanik u Sjedinjenm Državama Ivan Grdešić«, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke 1861.