Slobodna Dalmacija: 12. 01. 2005.

PREDSTAVLJENI REZULTATI ISTRAŽIVANJA CARITASA I CENTRA ZA PROMICANJE SOCIJALNOG NAUKA CRKVE

U HRVATSKOJ SIROMAŠNO SVAKO TREĆE KUĆANSTVO

ZAGREB - Relativna linija siromaštva u Hrvatskoj, koja se mjeri objektivnim pokazateljima, odnosno ukupnim novčanim primanjima jedne obitelji, iznosi oko 30 posto, što znači da je u nas objektivno siromašno svako treće kućanstvo — pokazalo je veliko istraživanje "Praćenje siromaštva u Hrvatskoj" Caritasa i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, čiji su rezultati predstavljeni na novinskoj konferenciji u utorak.

Prema korištenoj modificiranoj OECD-ovoj metodologiji, siromašno je ono kućanstvo čiji mjesečni prihod, ako je riječ o samačkom kućanstvu, ne prelazi 1500 kuna, kućanstvo s dvije odrasle osobe s manje od 2250 kuna mjesečno, a četveročlano kućanstvo s dvije odrasle osobe i dva djeteta s manje od 3150 kuna mjesečno. U relativnu liniju siromaštva uračunati su svi prihodi, uključujući i one od rada na crno, a nisu obuhvaćeni tek dohodak u naturi i od stambene rente.

Iako je objektivno siromašna trećina kućanstava, čak 41 posto te populacije subjektivno se ne smatra siromašnom. Uopće, već prvi rezultati istraživanja, provedenoga u ožujku i travnju prošle godine na 1216 odraslih osoba, pokazali su da se u Hrvatskoj subjektivno siromašnim osjeća tek oko 15,5 posto ukupne populacije (subjektivna linija siromaštva). "Građani koji objektivno jesu siromašni, a tvrde da to nisu, očito žive na nerealan način, odnosno radi se o povećanoj potrošnji i prekomjernom zaduživanju", ocijenio je mr. Krunoslav Nikodem, asistent na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Istraživanje je, naime, pokazalo da čak 61 posto siromašnih ima negativan saldo kućnog budžeta, odnosno da više troše nego što zarađuju, dok njih 26 posto kaže da im kad podmire sva potraživanja ostaje 500 kuna. To zajedno čini 87 posto populacije siromašnih, što potvrđuje da siromašni u najvećem broju žive na kredit i troše više nego što zarađuju.

"U ekonomskom smislu riječ je o devijantnom ponašanju. No, siromaštvo je društveni problem kojim se politička elita koja vodi državu uopće ne bavi", tvrdi Nikodem.

On, osim toga, upozorava na još jedan važan problem. Među siromašnima je najviše populacije koja većinom živi na selu, niske su obrazovne strukture, najviše ih je u dobi od 55 do 70 i više godina. U pravilu najsiromašnija su staračka kućanstva.

"Osobno držim da je siromaštvo u Hrvatskoj u porastu. U nas je problem što kad se jednom uđe u siromaštvo, iz njega se teško izlazi", ističe mr. Nikodem.

Pročelnik katedre socijalnog nauka Crkve na KBF-u u Zagrebu prof. dr. Stjepan Baloban upozorio je kako, prema istraživanju, najveći broj siromašnih drži da bi najučinkovitiji način smanjenja siromaštva u Hrvatskoj bio veća intervencija države, brži i snažniji razvoj industrije te veći poticaji za zemljoradnju. Neznatan dio njih smatra da bi se na tome području trebala više angažirati Crkva, a tek oko deset posto zagovara povratak u socijalistički način proizvodnje kakav smo imali prije 1990. godine.

"Hrvatska ima uvjete da u budućnosti ne bude siromašna, a najvažnije predispozicije za to su postizanje nacionalnog konsenzusa oko ključnih nacionalnih pitanja te očuvanje prirodnih bogatstava", zaključuje dr. Baloban.

Marijana CVRTILA

Dobre veze jamče posao

Veliki problem za Hrvatsku jest, tvrdi dr. Baloban, što gotovo 85 posto građana smatra da je za dobivanje dobrog posla važno imati dobre veze, dok su poštenje i marljivost smještene na samom dnu. Zabrinjavajućim ocjenjuje što građani od države očekuju da rješava gotovo sve probleme - tako čak 52 posto misli da država mora rješavati nasilje u obitelji, 82 posto da je država ta koja mora spriječiti korupciju, a 65 posto građana od države očekuje da riješi problem droge.

Prihodi dostatni za preživljavanje

Koja je najniža granica prihoda potrebnih kućanstvu poput njihova da mogu preživjeti mjesec, bilo je jedno od pitanja u istraživanju. Većina ispitanika smatra da je to pet tisuća kuna. Među siromašnima čak njih oko 22 posto drži da bi im dovoljno bilo 2500 kuna na mjesec, a za oko polovicu siromašnih dovoljno bi bilo između tri do pet tisuća kuna.