Bez obzira koliko se masovnom pojavom pokazalo lažiranje hrvatskih predsjedničkih izbora u susjednoj Bosni i Hercegovini, ono je već sada ozbiljno dovelo u pitanje njihovu regularnost.

Stoga se valja zapitati treba li prvi krug, unatoč tome što su rokovi za to prošli, poništiti i ponoviti cijelu proceduru, kako bismo zaštitili duh i bit demokracije čiji su preduvjet pošteni izbori? Ono o čemu vjerojatno više nitko ne dvoji, osim onih koji su osmislili i izveli taj naš »Votegate«, vjerojatno je suglasnost da se u najkraćem roku mora promijeniti zakon i ukinuti izbornu jedinicu za dijasporu. Jer, po čemu su to oni koji ne žive u Hrvatskoj zaslužili birati nam predsjednika, ne snoseći pri tom nikakve konzekvence za svoj čin?

Nije slučajno Gogoljev Čičikov, koji je po Rusiji 19. stoljeća kupovao »mrtve duše« kmetova, kako bi njihovim brojem dokazao veličinu svog imetka te na njihov račun digao kredit i obogatio se, oživio u hrvatskoj enklavi 21. stoljeća. Otkako je Franjo Tuđman odbio priznati rezultate glasanja u metropoli i redom eliminirao sve oporbene kandidate za gradonačelnika, unutar tvrde struje HDZ-a legalizirane su sve metode, uključujući i korištenje tajnih službi, za ostajanje na vlasti po svaku cijenu. I koga onda može iznenaditi da su majstori manipulacije i prigodom ovih izbora primijenili nešto što već odavno smatraju svojim stečenim pravom?

Dijaspora je bila jedina izborna jedinica u kojoj je pobijedila kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor osvojivši 35.784 glasova više od Stjepana Mesića, čime je »za dlaku« prošla i osigurala pripetavanje u drugom krugu. Jasno je, dakle, komu je lažiranje izbora išlo na ruku. Poznavatelji prilika u Bosni tvrde da za tamošnje ljude ne postoje ni Kosorica ni Mesić već je većina onih koji izlazi na birališta izrazito desno orijentirana i glasa većinom za Pašalićev Hrvatski blok. Teško bi bilo povjerovati da Hercegovci imaju bitnije blaži stav.

Sumnja potkrijepljena činjenicama, jer su u biračkim popisima zaokruženi da su konzumirali svoje pravo glasanja i oni koji već odavno nisu među živima, ne dovodi u pitanje samo predsjedničke izbore. Ako se mulja kada se radi o žezlu Pantovčaka, koje je 2000. godine izgubilo najveći dio svoje moći, što se zbivalo kada se odlučivalo o pravoj, izvršnoj vlasti? Jesu li se i 23. studenoga 2003. godine brojali glasovi »mrtvih duša« kako bi Sanader pobijedio Račana? Jer, HDZ je u 11. izbornoj jedinici za dijasporu dobio četiri zastupnika Florijana Borasa, Zdenku Babić-Petričević, Ivana Bagarića i Krešimira Ćosića koji su mu omogućili da tanku manjinu pretvori u koalicijsku većinu i formira Vladu.