ISTRAŽIVANJA - KOLIKI SU RAZMJERI SIROMAŠTVA U HRVATSKOJ

DRŽAVNI TAJNIK NINO ŽGANEC Nakon socijalnih transfera, u zemlji je 18 posto siromašnih kućanstava, što je najbolje od tranzicijskih zemalja

U Hrvatskoj u siromaštvu živi svako treće kućanstvo, najugroženije su starije osobe iznad 55 godine života, niže obrazovne strukture i one koje žive na selu — tako je, ukratko, pokazalo najnovije istraživanje "Praćenje siromaštva u Hrvatskoj" Centra za socijalni nauk Crkve i Hrvatskog Caritasa, provedenog među 1216 odraslih osoba u Hrvatskoj. Trećina siromašnih kućanstava doista je zabrinjavajući broj, slažu se stručnjaci, ne samo zbog činjenice da većina tih kućanstava, ili njih više od 60 posto, priznaje da žive u konstantnim minusima, dakle na kredit, da troše više nego što zarađuju, nego i zbog stanja duha i svijesti da sve probleme u tom smislu treba i može riješiti pretežito država.

— Problem siromaštva u Hrvatskoj nije od jučer, i vuče se već 20-ak godina. Još od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća imamo fiktivnu zaposlenost. Nije se išlo u stečajeve, ali njihov enormni početak u devedesetima natjerao je brojne, a u velikom broju mlade ljude, na odlazak u prijevremenu mirovinu. Tako je, dakle, teško uloviti "krivca" za ovakvo stanje i nema u Europi i svijetu lakog odgovora na pitanje rješavanja siromaštva — drži mr. Goran Črpić, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK.

Kopanje po smeću, prehrana u pučkim kuhinjama, iščekivanje socijalne pomoći i povremenih humanitarnih akcija postala je u Hrvatskoj stvarnost. Stručnjaci s kojima smo razgovarali slažu se da sve vlade socijalnim transferima, poput dječjih doplataka, jednokratnih pomoći, pomoći u prehrani, subvencioniranju udžbenika i prijevoza i slično, pokušavaju samo ugasiti vatru, ali problem ostaje.

— Država ne može dugo podnositi visoku razinu socijalne zaštite. No, u nas je problem što država nema strategiju nacionalnih interesa ni razvoja, odnosno mi ne znamo gdje ćemo biti za deset godina. Sa siromaštvom se bore i druge tranzicijske zemlje, ali nas treba zabrinuti to što taj problem ne rješavamo — tvrdi mr. Krunoslav Nikodem, asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Kako kaže, podatak iz Caritasova istraživanja da se gotovo 41 posto siromašnih, koji objektivno ulaze u tu kategoriju, ne osjeća siromašnim, govori da oni žive nerelnim životom, uz zaduživanje i prekomjerno trošenje. No, ništa manje zabrinjavajući nije podatak da više od 56 posto iz kategorije siromašnih niječno odgovara na pitanje bi li pristali na doškolavanja ili prekvalifikcije kako bi napredovali u poslu ili dobili posao.

— U nas ne postoji model "radnog čovjeka". Ljudi percipiraju da i oni koji su se obogatili, to nisu postigli radom. U Hrvatskoj postoji model da se preko potrošačkog obrasca života predstavlja društveni status. Nije ništa loše ako ljudi žele ostvariti bolji materijalni status, ali je patološki ako se materijalne vrijednosti pokušavaju ostvariti neradom — kaže mr. Nikodem.

Da stanje nije tako alarmantno, smatra državni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Nino Žganec. Ističući da ne zna točno kojom su metodologijom Hrvatski Caritas i CSNC došli do podataka u istraživanju, Žganec se poziva na podatke Državnog zavoda za statistiku iz 2002. godine, prema kojima je, nakon socijalnih transfera, u zemlji 18 posto siromašnih kućanstava.

— Kada ne bi bilo socijalnih transfera države, dakle raznih oblika pomoći, imali bismo relativnu liniju siromaštva 34 posto. To znači da država socijalnim transferima uspijeva sniziti broj siromašnih za 16 posto, što je najbolje od tranzicijskih zemalja — kaže Žganec. Uzme li se u obzir da je prosjek Europske unije, doduše s 15 zemalja članica, iznosio 15 posto poslije socijalnih transfera, a prije njih 24 posto, kaže Žganec, vidljivo je da Hrvatska raznim oblicima pomoći uspijeva siromaštvo smanjiti uspješnije od EU-a.

Usporedbe radi, spomenimo da je stopa siromaštva nakon socijalnih transfera, primjerice, u Sloveniji 11 posto, Bugarskoj 14 posto, Češkoj osam posto te Poljskoj 15 posto. "Čak i u Italiji ona iznosi kao u Hrvatskoj, 18 posto, što znači da Hrvatska drastično ne odskače od EU prosjeka", kaže Žganec. Prema podacima Ministarstva, u sustavu je trenutačno 120 tisuća korisnika temeljne pomoći, a to je pomoć za uzdržavanje, što je, kaže državni tajnik, neznatan porast u odnosu na prošle mjesece. Međutim, zabrinjavajuće je što je čak 50 posto korisnika radno sposobno.

— Stoga naši prioriteti trebaju biti razvoj gospodarstva i zapošljavanje, a socijalni transferi samo su gašenje vatre — ističe državni tajnik Žganec.

U istraživanju Caritasa i CSNC-a korištena je modificirana OECD-ova ljestvica, a prag siromaštva, odnosno relativna linija siromaštva, određena je kao 60 posto vrijednosti medijana ekvivalentnog dohotka svih kućanstava. Mjereni su svi prihodi kućanstva, čak i od rada na crno, osim dohotka u naturi i stambene rente. Prag siromaštva je za samačko kućanstvo 1500 kuna mjesečno, za kućanstvo s dvije odrasle osobe 2250 kuna mjesečno, za kućanstvo s dvije odrasle osobe i jednim djetetom 2700 kuna, a za četveročlanu obitelj s dvoje odraslih i dvoje djece 3150 kuna mjesečno.