Vjesnik: 13. 01. 2005.

Mišetićevo pismo EU upereno protiv Hrvatske i Haaga

ZAGREB – Odvjetnik odbjegloga haaškog optuženika generala Ante Gotovine Luka Mišetić je, rješavajući slučaj svog branjenika u bijegu pred optužnicom iz Haaga, poslao pismo ministru vanjskih poslova Luksemburga Jeanu Asselbornu, koji je potpuno nenadležna osoba, bez obzira što je trenutačno predsjedavajući Vijeća Europske unije. Veze Asselborna i Haaškog suda isključivo su zemljopisna bliskost Luksemburga i Nizozemske.

Odvjetnik Mišetić se u pismu pozvao na pravilo 11. bis Pravilnik o postupku i dokazima Suda, zatraživši od Suda da njegovu branjeniku dopusti da se u predmetu haaške optužnice pojavi pred hrvatskim sudom. Međutim, to pravilo govori o odluci sudskoga vijeća »nakon saslušanja optuženika koji se nalazi u pritvoru Suda« (paragraf A pravila 11. bis). Osim toga, u paragrafu B piše da se, odluči li Sud onako kako predlaže Mišetić, optuženika iz pritvora predaje nadležnom hrvatskom sudu.

Upravo zbog tih teških pravnih promašaja logično je da glasnogovornica tužiteljstva Florence Hartmann reagira na pismo tvrdnjom da je riječ »o pismu ljudi koji se predstavljaju kao Gotovinini odvjetnici, a sadržaj dopisa pokazuje da oni pokušavaju politizirati cijeli slučaj«.

Logično je, nadalje, da branitelj generala Rahima Ademija, koji čeka početak suđenja na slobodi, zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, izjavljuje: »Mišetić je zaboravio da se Ademi predao tribunalu, da je ondje u pritvoru proveo šest mjeseci i da je tek nakon toga stekao status pritvorenika na slobodi. Plus pravo koje predlaže tužiteljstvo da mu se, zajedno s Mirkom Norcem, sudi u Hrvatskoj«.

Odvjetnik Mladena Markača Goran Mikuličić, pak, poziva se na pravno znanje i iskustvo koje isključuje da tijek obrane bude onakav kakva ga predlaže Mišetić. »Naučili su me da obranu stranke vodim isključivo pravnim sredstvima, i to isključivo u uvjetima kad je klijent dostupan sudu i kad se njegova nevinost može iskazivati pred nadležnim sudskim vijećem«, kaže Mikuličić.

To što Mišetić, u skladu s približavanjem 17. ožujka, još jednog haaškog roka »za Gotovinu«, predlaže kompromis i odobrenje Haaga da izađe pred nacionalni sud, glasnogovornica Hartmann odbacuje lakonski: »Dobro se zna da Sud i tužiteljstvo ne pregovaraju s bjeguncima«.

Dvije činjenice upadaju u oči. Prva, Luka Mišetić, samozvani vođa Gotovinina braniteljskog tima, »stoti put« pokušava pravnu situaciju svojega klijenta riješiti nepravnim sredstvima. Ovaj put čini to u vrijeme kad Hrvatskom još odzvanja ocjena glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte »da hrvatske vlasti, u dijelu svojih dužnosnika, pružaju pomoć odbjeglom optuženiku«. Osim toga, i uz službenu šutnju se zna da je obruč oko Gotovininih jataka u Hrvatskoj sve uži. A uži je upravo onoliko koliko to pokazuju rezultati istrage o skrivanju Ivice Rajića i koliko to daju naslutiti imena saslušanih osoba u toj istrazi: Ivana Jarnjaka, negdašnjeg ministra policije, Miroslava Šeparovića, bivšeg šefa obavještajne organizacije i Markice Rebića, obavještajca duboko »umočenog« u političke aktivnosti krajnje desnice u Hrvatskoj.

Glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun kaže da su »saslušane i druge osobe«. Znači, policija je gotovo došla do samog ruba odgovornih za skrivanje Rajića u državnoj nomenklaturi, a po nalogu Državnog odvjetništva to sužavanje istrage ide i dalje. Opet, to znači da je iz »štaba« Gotovininih praktičnih i političkih zaštitnika trebalo izaći s nečim što bi priču okrenulo u suprotnom smjeru - što dalje od prava i zakona, a prema politici. Jer na tu politiku, dakle na dužnosnike, naslonjeno je i haaško nepovjerenje prema Hrvatskoj

Vlado Rajić