Gledano iz hrvatskog kuta, valja pozdraviti uvođenje »kontrolora kvalitete« u britansku obavještajnu službu MI6 jer će, barem se nadamo, biti manje dezinformacija o pojavama i osobama koje se tiču naše zemlje ne samo u Haaškom sudu nego i u tamošnjem tisku (jedna od posljednjih je povezivanje generala Gotovine s pljačkašima irske banke)

Dosad smo iz povijesti i raznih kuharica znali da su kušače hrane, odnosno kontrolore kvalitete pojedinih proizvoda, imali kraljevi, predsjednici ili šefovi velikih kompanija. No, ako je vjerovati najavama iz Velike Britanije, ubuduće će »kontrolora kvalitete« dobiti i tamošnja obavještajna služba MI6. Ta osoba trebala bi biti regrutirana između iskusnih pripadnika te tajne službe, a isključivi će joj zadatak biti nadzirati vjerodostojnost izvješća svojih špijuna.

Kako se poslije otkrilo, u taj rat ne samo da nije mogao krenuti u tako kratkom roku, nego biološkog i kemijskog oružja uopće nije ni bilo. Stoga su odgovorni očito, više zbog vlastite javnosti, zaključili da treba uvesti neke novosti u rad tih službi. Iako je, ruku na srce, teško povjerovati da takav »propust« u vezi s Irakom, Britanci kao i Amerikanci nisu možda počinili i namjerno.

Za nas je, među mnogima, najzanimljiviji slučaj s prošlogodišnjim otkrićem »jednog SFOR-ovog obavještajca« koji je, kupajući se na plaži u Brelima, zamijetio u tom mjestu hrvatskog generala Antu Gotovinu protiv kojeg je Haaški sud podigao optužnicu. To je izvješće potom, vjerojatno, proslijedio nadležnima, MI6 je pak, po svoj prilici, to rutinski uputio glavnoj haaškoj tužiteljici da bi ona tu informaciju, na kraju, ugradila u svoje službeno očitovanje o (ne)suradnji Hrvatske s Haaškim sudom.

Kada se kasnije ispostavilo da je u Brelima umjesto Gotovine boravio njemu doduše sličan, ali samo iz daljine, talijanski turist koji je zbog toga u hrvatskim medijima doživio i svojih »pet minuta slave«, bilo je jasno da je riječ o neprofesionalnom postupku. Da bi barem to djelomično prikrili i Carla del Ponte i britanski ministar za Europu Dennis MacShane još su nekoliko puta ponavljali da je Gotovina, navodno, viđen u Brelima. No, da ne bi ugrozili minimum osobne vjerodostojnosti, od tih teza su ubrzo odustali.

Njihovim tragom ovih dana krenuo je i zapovjednik EUFOR-a u BiH, David Leakey. Prije desetak dana taj britanski general medijima je kazao da je Ante Gotovina vjerojatno na području Hercegovine, jer uživa potporu među tamošnjim Hrvatima. Nije imao nikakvu potrebu obrazlagati te tvrdnje, iznijeti neki dokaz ili obavještajni podatak iako su vlasti BiH to od njega, potiho da ga ne bi rasrdile, ipak zatražile. Isti general Leakey je, ničim izazvan, prije nekoliko dana sam sebe opovrgnuo.

General Gotovina vjerojatno nije u Hercegovini, kazao je, ali i odmah dodao, i Karadžić i Mladić također nisu u BiH. Stječe se dojam da je, poričući svoju prvu informaciju o mogućem Gotovininom obitavalištu, Leakey na određeni način htio amnestirati EUFOR, kojemu je na čelu, zbog neučinkovitosti u vezi s potragom za Karadžićem i Mladićem. Sada ih više valjda neće ni tražiti kada, kako tvrdi, nijedan od njih nije u BiH. To je ipak bitan pomak u odnosu na ponašanje SFOR-a koji je, prema tamošnjem tisku, Karadžića džentlmenski izbjegavao kada bi kojim slučajem nabasao na njihove kontrolne točke.

No, za razliku od Leakeyja koji je tek došao u BiH te mu treba malo vremena da se prilagodi statusu vojnog gubernatora u toj državi koji nikome ne treba polagati račune, civilni upravitelj Bosne i Hercegovine, njegov sudržavljanin Paddy Ashdown već se odavno uživio u tu ulogu. O tome svjedoči i njegova nedavna izjava da ima podatke o kretanju Karadžića i Mladića, ali ih ne želi podijeliti s institucijama vlasti BiH. Da je to izjavio neki drugi dužnosnik u toj državi, vjerojatno bi ga i sâm Ashdown optužio za opstrukciju suradnje s ICTY-jem i maknuo s funkcije.

Gledano iz hrvatskog kuta, valja pozdraviti uvođenje »kontrolora kvalitete« u britansku obavještajnu službu jer će, barem se tome možemo nadamo, biti manje dezinformacija o pojavama i osobama koje se tiču naše zemlje ne samo u Haaškom sudu nego i u tamošnjem tisku (jedna od posljednjih je povezivanje Gotovine s pljačkašima irske banke).

Zauzvrat, te »kušače« (dez)informacija mogla bi uvesti i hrvatska obavještajna zajednica da bismo i u tom segmentu bili, barem po ustroju, što bliže europskim standardima na tom području. Iako, kako vidimo, ni ti standardi često nisu onako visoki kako ih mnogi izvan EU-a zamišljaju.