Jadranka Kosor i Stjepan Mesić obavili su svoje. Bombardiranje javnosti tv-spotovima, jumbo-plakatima i dvobojima na radiju i televiziji nije nam otkrilo ništa novo o njima. Kandidatkinja HDZ-a, branitelja i dijaspore nastojala je dokazati da je ona logičan izbor za trećeg hrvatskog predsjednika jer može jedina sjediniti najbolje od prve dvojice hrvatskih predsjednika: Tuđmanove zasluge za uspostavu i obranu Hrvatske te Mesićevu bliskost s građanima. Kandidat labavo sjedinjene oporbe htio je istaknuti svoj minuli rad od Beograda do Zagreba u uspostavi Hrvatske kao građanske države i uvjeriti sve kako je njegov drugi mandat jedini logičan izbor za Hrvatsku.

Jadranka Kosor je u finišu kampanje pokazala da može biti oštra i sekantna kao Mesić. Stipe Mesić je otkrio da nije uvijek optimalno raspoložen za pošalice, što za njega i ne mora biti loše, jer se od kandidata njegova iskustva očekuje više ozbiljnosti. Oba su kandidata otkrila da se u biti ne razlikuju puno u stavovima ključnim za Hrvatsku. Ni jedan niti drugi nisu nacrtali svoju viziju izvlačenja Hrvatske iz lošeg gospodarskog položaja. Mesić se tu okliznuo na Družbi Adriji i sisačkoj Željezari, a ni lobiranje u Libiji nije donijelo prevelike koristi, što je Jadranka Kosor iskoristila u kampanji. Ona se, međutim, u Vladi nije bavila gospodarskim pitanjima pa da može najaviti neke revolucionarne poteze.

Na kraju se sve svelo na to da se boduje vizualni dojam, brzina reakcije i govorničke bravure, naučene ili spontane. Tu je Mesić malo popustio, a Jadranka Kosor malo napredovala. To bi moglo biti dovoljno da se osvoji nekoliko posto još neodlučnih glasača i privuče poneki apstinent na biralište. Glavnina glasova je, ipak, već uglavljena stranačkom stegom ili međustranačkim dogovorom. Jači odziv birača mogao bi pogodovati Mesiću, slabiji Jadranki Kosor.