To je prva vijest koja nije iznenađujuća na dvokružnim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Nakon što je Boris Mikšić zamalo uskočio u krug onih koji se izmjenjuju na vlasti i gotovo ušao u drugi krug, stvari su se vratile u normalu. Malo HDZ na vlasti, malo SDP s partnerima, a sad sve više ili jedni ili drugi s predsjednikom koji brani ono malo ingerencija što ih ima, ali ih želi iskoristiti do daske.

Opet kohabitacija. Taj način suvladanja nigdje nije omiljen, a posebno ne na ovim prostorima, gdje svatko tko se domogne vlasti želi zgrabiti što više. Suživot Mesića s Pantovčaka i Sanadera s Markova trga neće biti lak, ali će biti sigurno mirniji i pristojniji nego što je to bila predsjednička kampanja. Uostalom, strateški ciljevi kandidata Mesića i kandidatkinje Kosor (ulazak u EU, članstvo u NATO-u, dobri odnosi sa susjedima, gospodarski prosperitet...) bili su identični.

Zašto nije uspjela Jadranka Kosor? Zato što je bila preslaba kandidatkinja da okupi sve one s kojima je HDZ dobio prošle parlamentarne izbore. Ne našavši dovoljno jakog kandidata, SDP je izbjegao tu zamku i priklonio se Mesiću. Mesić je tako svoju uobičajenu formulu kandidata svih građana ojačao konkretnom potporom glavnih oporbenih stranaka SDP-a, HNS-a, HSS-a i raznih liberala.

HDZ je imao samo jednog kandidata koji se mogao ravnopravno boriti s Mesićem. To je Sanader. Za pet godina više neće biti kandidata Mesića, koji ne može dobiti treći mandat, što bi Sanaderu, ako dobro odradi premijerski posao u zemlji i Hrvatsku dovede na prag Bruxellesa, moglo širom otvoriti vrata Pantovčaka.