Vjesnik: 17. 01. 2005.

Izbor kohabitacije

ZORAN VODOPIJA

Stjepan Mesić dobio je još jedan petogodišnji mandat na Pantovčaku.

To je prva vijest koja nije iznenađujuća na dvokružnim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Nakon što je Boris Mikšić zamalo uskočio u krug onih koji se izmjenjuju na vlasti i gotovo ušao u drugi krug, stvari su se vratile u normalu. Malo HDZ na vlasti, malo SDP s partnerima, a sad sve više ili jedni ili drugi s predsjednikom koji brani ono malo ingerencija što ih ima, ali ih želi iskoristiti do daske.

Opet kohabitacija. Taj način suvladanja nigdje nije omiljen, a posebno ne na ovim prostorima, gdje svatko tko se domogne vlasti želi zgrabiti što više. Suživot Mesića s Pantovčaka i Sanadera s Markova trga neće biti lak, ali će biti sigurno mirniji i pristojniji nego što je to bila predsjednička kampanja. Uostalom, strateški ciljevi kandidata Mesića i kandidatkinje Kosor (ulazak u EU, članstvo u NATO-u, dobri odnosi sa susjedima, gospodarski prosperitet...) bili su identični.

Kad se maknu jumbo-plakati s ulica i izblijedi sjećanje na tv-spotove, opet će se racionalno procjenjivati učinjeno. Nije Stipe Mesić sam približio Hrvatsku Europi, a nisu to ni Sanader s ovom ili Račan s prošlom vladom. To je postao nacionalni projekt u fazi izvedbe tko god bio na vlasti i koliko god rastao broj euroskeptika među građanima.

Zašto nije uspjela Jadranka Kosor? Zato što je bila preslaba kandidatkinja da okupi sve one s kojima je HDZ dobio prošle parlamentarne izbore. Ne našavši dovoljno jakog kandidata, SDP je izbjegao tu zamku i priklonio se Mesiću. Mesić je tako svoju uobičajenu formulu kandidata svih građana ojačao konkretnom potporom glavnih oporbenih stranaka SDP-a, HNS-a, HSS-a i raznih liberala.

To je bila dobitna formula. HDZ-u se nudila mogućnost svrstavanja uz Mesića, koji ionako ima dio prošlosti vezane uz tu stranku, ali je procijenio da samostalnim izlaskom na izbore mora potvrditi svoju snagu.

HDZ je imao samo jednog kandidata koji se mogao ravnopravno boriti s Mesićem. To je Sanader. Za pet godina više neće biti kandidata Mesića, koji ne može dobiti treći mandat, što bi Sanaderu, ako dobro odradi premijerski posao u zemlji i Hrvatsku dovede na prag Bruxellesa, moglo širom otvoriti vrata Pantovčaka.

Uvjerljiva Mesićeva pobjeda znak je biračke želje da u Hrvatskoj funkcioniraju dva politička pola koja se međusobno nadopunjuju i kontroliraju. Ako vlast i oporba pregovaraju i dogovaraju se o raznim povjerenstvima i o tome hoće li ih uopće biti, ako birokracija od državne uprave do pravosuđa još djeluje tromo i neučinkovito, glasači procjenjuju da je kohabitacija dobar osigurač demokracije. U tom kontekstu Mesićeva pobjeda čini se logičnim biračkim izborom.