Vjesnik: 18. 01. 2005.

Počinje bitka za europski ustav

Ako ustav »prođe« kod europskih građana, Europska unija će dobiti demokratski legitimitet bez presedana u povijesti Starog kontinenta, a kritičari više ne bi mogli govoriti o demokratskom deficitu EU sustava

ZAGREB - Kad su čelnici 25 zemalja članica EU prošlog listopada u Rimu potpisali novi europski ustav, svima je laknulo. Nakon puno muke, pregovaranja i političke napetosti, Europska unija je napokon dobila jedinstveni dokument s kojim bi trebala efikasnije funkcionirati.

No, unatoč pompoznoj svečanosti, za pravo slavlje nedostajalo je nekoliko elemenata. Ustav zemlje članice tek trebaju ratificirati ili, kako je to slučaj u nekim zemljama, proći provjeru građana na nacionalnim referendumima. Bez toga, dokument koji su šefovi država i vlada potpisali u Rimu bit će potpuno bezvrijedan, a odbijanje ustava u samo jednoj zemlji, vratilo bi Europsku uniju godine unatrag.

Ipak, ako ustav »prođe« kod europskih građana, Europska unija će dobiti demokratski legitimitet bez presedana u povijesti Starog kontinenta, a kritičari više ne bi mogli govoriti o demokratskom deficitu sustava EU. No, put do zelenog svjetla za europski ustav još uvijek je dugačak. Ova, 2005. godina bi ipak mogla biti ključna.

Zasad, ustav je prošao u mađarskom litavskom i Europskom parlamentu. Njemačka se također odlučila da ustav ne ide na referendum već će dovoljna biti ratifikacija u parlamentu.

Od preostalih zemalja, polovina priprema referendume. Prvi bi trebao biti u Španjolskoj 20. veljače. Očekuje se da će ustav biti prihvaćen. U zemljama poput Španjolske i Irske, Europska unija je popularna jer je te zemlje u potpunosti transformirala i od siromašnih i prezrenih pretvorila ih u bogate i ugledne europske države. Nizozemska i Francuska teži su slučajevi gdje bi prihvaćanje ustava moglo biti »problematična operacija«.

Francuzi se žale na smanjivanje utjecaja u instituciji koju su utemeljili, te da francuski jezik u EU više nije dominantan - pregazio ga je engleski. No, najveći francuski strah izvire iz pomisli da bi relativno brzo ulaskom Turske u EU taj utjecaj mogao biti potpuno minoriziran.

Što ako Nizozemci i Francuzi kažu ne? Nizozemski referendum će se održati u prvoj polovici ove godine, a ako ne prođe, nije kraj svijeta; referendum bi se mogao ponoviti. No, ako ustav ne prođe u Francuskoj to bi mogao biti njegov kraj.

U ovoj za EU ključnoj godini referendume će još održati Portugal, Danska, Irska, Luksemburg i Poljska.

Budući da je referendum o Europskom ustavu zakazao za 2006. godinu, britanski premijer Tony Blair može mirno čekati rezultate referenduma u ostalim zemljama. Ako ustav »padne« na nekoj drugoj adresi, referendum neće morati ni provesti, a ako ga svi ostali prihvate, kampanja za britansko prihvaćanje europskoga ustava bit će mu kudikamo lakša.

Bruno Lopandić