Vjesnik: 18. 01. 2005.
Mesić i Sanader osuđeni na supotpis
Kohabitacija, u semantičkom smislu znači, zapravo, sustanarstvo. U političkom smislu kohabitacija je suradnja predsjednika i premijera u uvjetima njihovih različitih političkih boja, i to suradnja na korist glatkog funkcioniranja političkog sustava propisanog Ustavom i zakonima / Teoretičari upozoravaju na ustavno rješenje da premijer smije biti stranački čelnik, a da predsjednik Republike ne smije biti stranački čovjek
ZAGREB – Stjepan Mesić osvojio je novi predsjednički mandat. Ivo Sanader je još tri godine premijer Hrvatske, što znači da će Mesić i Sanader morati surađivati, s obzirom da je riječ o funkcijama koje jedna bez druge ne mogu.
Kohabitacija, u semantičkom smislu znači, zapravo, sustanarstvo. U političkom smislu, kohabitacija je suradnja predsjednika i premijera u uvjetima njihovih različitih političkih boja, i to suradnja na korist glatkog funkcioniranja političkog sustava propisanog Ustavom i zakonima.
Po odredbama Hrvatskog ustava, kohabitacija je sustav supotpisa. I to u šest slučajeva. Za osnivanje diplomatskih misija, kadrovskih rješenja u tim misijama, uporabe oružanih snaga kad nije proglašeno ratno stanje, za imenovanja u sigurnosnim službama, u okolnostima u kojima parlament u roku nije prihvatio proračun. Predsjednik Republike kohabitira s predsjednikom Sabora u okolnostima u kojima se imenuje premijer, a nakon izbora.
Mesić i Sanader su se, od nabrojenih situacija u kojima moraju kohabitirati, u prvoj godini Sanaderova mandata sreli na pitanju čelnika POA-e, Podbevšeka. Mesić je njegovo razrješenje potpisao, Sanader nije. I ništa se nije dogodilo. Naime, nakon političkog otezanja, Sanader je ipak povukao Podbevšeka, ali dogovornim putem, bez supotpisivanja njegova otkaza. Ne baš onako kako to Ustav nalaže.
U obnovljenom mandatu Stjepana Mesića, takve se stvari ne bi smjele događati. Kohabitacija je ozbiljan ustavni posao koji se javlja u svakom trenutku kad dva ključna čovjeka hrvatske političke nomenklature zastupaju dvije sukobljene političke opcije. A zna se, Sanadera podržava HDZ i njegovi parlamentarni partneri, Mesić je neformalni frontman opozicije. No, budući da sustav mora funkcionirati bez obzira na te oprečnosti, obojica su prinuđena na suradnju.
No, iza svake prinude postoji i sankcija ako se nalozi ustavnih normi ne poštuju. Hrvatski ustav je bez te prinude. Pravni teoretičari tvrde da to i nije potrebno jer se izborima mogu razriješiti te nevolje. Odnosno, izborima se može kazniti politička opcija onoga supotpisnika koji ne poštuje obvezu dogovora koji rezultira prihvaćanjem nekog rješenja koje partner, predsjednik ili premijer - svejedno - sugerira.
Upozorenje teoretičara tiče se i shvaćanja da kohabitacija podrazumijeva spremnost na suradnju. Izostane li ta suradnja, ustavne »kazne« nema. Ustavni sud, pak, po mišljenju sudaca koje smo konzultirali, nije nadležan »presuđivati« između kohabitacijskih partnera u uvjetima u kojima jedan od njih nije supotpisao akt kojim se rješava neko od unutarnjopolitičkih pitanja.
Što onda ostaje od »političkog sustanarstva«, kohabitacije u praktičnom političkom životu zemlje? Ostaje nužnost suradnje, ali bez posljedica za onog partnera koji ju ne prihvaća. Teoretičari upozoravaju na ustavno rješenje da premijer smije biti stranački čelnik (Sanader), a da predsjednik Republike ne smije biti stranački čovjek (obveza na prekid svih stranačkih veza iz 95. članka Ustava). Taj položaj omogućava premijeru da vodi, uz državnu i utilitarnu stranačku politiku (na primjeru posljednjih predsjedničkih izbora to je bilo očito), a onemogućava predsjednika Republike da osim podrške na bilo koji način koristi stranački sustav za promociju svojih poteza. Odatle i veliko pitanje koliko je ustavan bio sadržaj glasačkog listića iz drugoga izbornog kruga na kojem je uz ime Stjepana Mesića bilo navedeno nekoliko stranaka koje ga podržavaju.
Ustavni sud, prema uvjeravanju sudaca Ustavnog suda s kojima je Vjesnik razgovarao, čak ne bi mogao ni raspravljati o pitanju sadržaja izbornoga listića. Zato što je taj sadržaj prihvaćena konvencija u izbornim okolnostima protiv koje nitko od imenovanih stranaka nije imao ništa protiv. Bez obzira na eventualnu neustavnost toga rješenja.Sanader:
Vlado Rajić