Amerika se još nije stigla dokraja načuditi i naužasavati svemu što joj se događa u Iraku, a već joj se nudi nova priča: sada - Iran! Predsjednik Bush, preskočivši uvjerljiv odgovor na pitanje kako je bila moguća takva pogreška u serviranju povoda za rat u Iraku (Saddamovo oružje zbog kojega se krenulo na Irak nije pronađeno, premda je, da se htjelo, bilo i boljih povoda), navijestio je da nije isključena ni vojna akcija protiv Irana, ne prizna li ta zemlja dokle je stigla u razvijanju nuklearnog oružja. Hm, možda je famozno Saddamovo oružje za masovno uništavanje zapravo u Iranu?

Iz Teherana promptno stiže odgovor. Nema problema, kaže iranski ministar obrane Ali Shamkhani, »Iran je dovoljno moćan da se obrani od napada«. Štoviše: »Toliko smo moćni da nas nitko ne može napasti, jer nitko ne zna koliko smo zapravo moćni«. U tome i jest problem - Zapad želi znati koliko je Iran moćan i je li tu riječ o nuklearnom oružju, a Iran ne želi da se to zna (i kontrolira). I koliko god bila razumljiva, čak i opravdana, težnja Amerike da nadzire, kontrolira te ako je moguće i spriječi razvijanje nuklearnih oružja u »nepouzdanim i nepredvidivim« zemljama, na pomolu je nova kriza, možda i drama. Ni oružane bitke nisu isključene, kako bi to rekao jedan stanovnik Haaga. Ono što dodatno uznemiruje jest slutnja da je tu na djelu scenarij o kojem se nagađalo prije godinu ili dvije. Naime, da SAD želi po načelu domina »srediti« najprije Irak, zatim Iran i na kraju Sjevernu Koreju (u predahu bi se mogao malo pozabaviti Sirijom, recimo) i tako bezbrižno nadzirati taj strateški toliko važan (i naftom natopljen) dio svijeta. Irak je »sređen« jer tamo više nema Saddama, ali sada, nažalost, ima koječega drugoga što tu zemlju čini nestabilnijom, pa i pogibeljnijom u kontekstu strateških razmišljanja. Usporedbe postaju preslabe: Irak počinje nadmašivati Vijetnam, Iran bi, zarati li i tamo, mogao definitivno demantirati svečane i naivne prognoze o »stoljeću mira« u kojem nam se posrećilo živjeti, a o Koreji da se i ne govori.

Ali, u svijetu u kojem je ionako već sve manje viceva, jer sve postaje istinom, i jedna dosjetka dobiva odgovor: Kako se ispravno piše - Iran ili Irak? Odgovor je: Sjeverna Koreja.