Prema Dioničarskom ugovoru iz 2001. godine, hrvatska Vlada odrekla se prava da bude zastupljena u Upravi Društva nakon 17. listopada 2003. godine, bez obzira na to što je i dalje vlasnik 49 posto dionica T-HT-a

RIJEKA – Naprosto nevjerojatno zvuči činjenica da se, prema Dioničarskom ugovoru iz 2001. godine, hrvatska Vlada odrekla prava da bude zastupljena u Upravi Društva nakon 17. listopada 2003. godine, bez obzira na to što je i dalje vlasnik 49 posto dionica T-HT-a. Zanimljivo je kako je Ugovorom očito dogovoreno da tadašnji i sadašnji predsjednik Uprave T-HT-a Ivica Mudrinić, iako je hrvatski državljanin, ustvari predstavlja njemačkog partnera.

Nakon što je premijer Ivo Sanader najavio da će Vlada u sljedeća tri tjedna pripremiti sažetak tajnih ugovora između bivše Vlade Ivice Račana i Deutsche Telekoma oko preuzetih prava i obveza ugovornih strana u okviru druge faze privatizacije HT-a, naša je redakcija, preko izvora iz vrha T-HT-a, došla u posjed sažetka ugovora, čiji su sadržaji cijelo vrijeme nedostupni javnosti.

Ugovor o kupoprodaji dionica otvara dvojbu imaju li Nijemci – nakon što su već kupili 35, pa još 16 posto dionica HT-a – pravo prvokupa i kod preostalog dijela dionica?

Prema toj pojednostavljenoj sublimaciji tajnih ugovora za potrebe članova Uprave HT-a, do ožujka 2003. godine hrvatska Vlada nije smjela uopće prodavati svoje dionice putem IPO-a. Tek nakon tog roka, hrvatskoj je strani Okvirnim ugovorom bilo dopušteno izaći s javnom ponudom svojih dionica. Ako do siječnja 2004. godine nema javne ponude, a nije je bilo, DT i Vlada zajedno će odrediti »tržišnu vrijednost dionica HT-a«, piše u našim materijalima.

Isto tako, proizlazi da DT puno lakše, uz manje ograničenja, može trgovati svojim dionicama T-HT-a, dok je hrvatska strana, u slučaju prodaje, izgleda limitirana brojnim uvjetima koje mora ispoštovati u korist DT-a.

Iako se Deutsche Telekom, prema našim materijalima, Ugovorom obvezao da će od 2002. do 2004. godine »u razvoj i širenje HT-ovog telekomunikacijskog biznisa u Hrvatskoj i BiH, uključujući i UMTS mrežu, uložiti 748 milijuna eura«, visina predviđenih investicija ni približno ne odgovara preuzetoj obvezi. To nam je potvrdio i predsjednik Republičkog sindikata radnika HPT-a Jadranko Vehar. Sindikati T-HT-a ionako cijelo vrijeme javno tvrde da je ulaskom DT-a blokiran svaki daljnji razvoj i ulaganje u hrvatske telekomunikacije.

Nije poznato jesu li za DT predviđeni penali za neizvršavanje obveza iz Ugovora. Na to bi pitanje uskoro morao odgovoriti premijer Ivo Sanader kada se u iduća tri tjedna javno objavi, prema obećanju Vlade, sažetak tajnih ugovora iz 2001. godine.

Iz materijala u našem posjedu evidentno je da je bivša Račanova vlada, očito za postignutu cijenu pri prodaji 16 posto dionica HT-a Deutsche Telekomu, njemu u prilog stopirala i ograničila razvoj novih tehnologija. Konkretno, radi se UMTS uslugama, odnosno mobilnoj mreži treće generacije, koje su se mogle pojaviti tek nakon listopada 2003. godine.

Iako je još 27. listopada 2004. godine postavio zastupničko pitanje u vezi s objavljivanjem Ugovora sklopljenih 1999. i 2001. godine između Vlade i Deutsche Telekoma o privatizaciji HT-a, saborski zastupnik PGS-a Nikola Ivaniš odgovor je, umjesto u poslovničkom roku od mjesec dana, dobio tek sredinom siječnja, sa šezdeset dana zakašnjenja.

Odgovarajući saborskim zastupnicima HSP-a Tončiju Tadiću i Slavenu Letici na neka od postavljenih pitanja, Sanader je u ime Vlade rekao i da Vlada nije u mogućnosti dostaviti mjerodavne podatke o dužnosnicima koji su po bilo kojoj osnovi imali uvid u sklopljene ugovore, jer o »tome nije vođena jedinstvena, cjelovita i pouzdana evidencija dužnosnika«. Ovakav je odgovor Vlade HSP-ovcima i javnosti, najblaže rečeno, sablažnjujući!