"Siromaštvo u Hrvatskoj je relativno nisko i po međunarodnim i po nacionalnim standardima. Istraživanje koje je sponzorirala Vlada, a koristilo se nacionalno reprezentativnim podacima iz ankete o istraživanju kućanstava, izračunalo je opću stopu apsolutnog siromaštva za 2001. od 11,1 posto. Zaključak istraživanja je: kako bi se svi siromašni izvukli iz siromaštva uz najbolje usmjerenu pomoć bilo bi potrebno samo oko jedan posto bruto domaćeg proizvoda. Također se zaključilo da nema značajnih razlika u siromaštvu prema spolu.

Raspodjela dohotka je samo malo manje pravedna od prosjeka država EU prije 1. svibnja 2004. (EU15). Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa relativnog siromaštva u Hrvatskoj prema dohotku u 2003. (16,9 posto) bila je samo malo viša od prosjeka u zemljama EU15 (ispod 15 posto), što je bilo poboljšanje u usporedbi sa 2002. kada je iznosilo 18,2 posto", stoji u dokumentu pod nazivom "Strategija pomoći Svjetske banke za Republiku Hrvatsku" (CAS).

Ovi podaci proturječe općem osjećaju kod građana kako se u Hrvatskoj povećava broj siromašnih, ali služe i kao logistička podloga Svjetskoj banci da od Hrvatske zatraži "neke reforme koje u kratkoročnom smislu mogu biti bolne za stanovništvo", kako je ustvrdio Anand K. Seth, direktor Svjetske banke za Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku. CAS-om se predlažu tri scenarija rasta i tri scenarija pozajmljivanja 1,5 milijardu dolara za podržavanje tih scenarija. Međutim, iz izlaganja Ananda K. Setha prilikom predstavljanja CAS-a bilo je jasno kako se Svjetska banka zalaže baš za scenarij ubrzanog rasta.

Riječ je o programu ubrzanih reformi (ubrzanje procesa fiskalne konsolidacije iznad planiranog PEP-om), reformu javne uprave i pravosuđa, dovršenje procesa privatizacije i poduzimanje treće generacije reformi u sektorima infrastrukture) koji povećava stopu gospodarskog rasta prema 5,5 posto, mijenja stavove investitora i potiče godišnje tokove stranih ulaganja na sedam posto BDP-a do 2007., smanjuje vanjski dug na ispod 66 posto BDP-a sa smanjenjem deficita tekućeg računa na 2,5 posto kao rezultat izvozno orijentiranih investicija privatnoga sektora. Taj program podrazumijeva brže restrukturiranje energetskog sektora i HŽ-a, mirovinskog i zdravstvenog sustava te daljnju reformu tržišta rada.

Upravo zbog toga bi Vlada i Ministarstvo financija trebali u pregovorima koji će uslijediti oko zajmova za prilagodbu trebali inzistirati na srednjem scenariju održiva rasta koji uključuje reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava i tržišta radne snage, ali sporijim tempom. Naime, unatoč statističkim podacima o siromaštvu jasno je kako građani Hrvatske ne bi pristali na brzu i rigidnu zdravstvenu reformu koja bi značila veću privatizaciju zdravstvenog osiguranja i smanjenje kvantitete usluga primarne zdravstvene zaštite.

Građani Hrvatske, naime, još dugo neće imati takav standard koji će im omogućavati da za zdravstvene usluge izdvajaju mnogo više od sadašnjih izdataka. Također treba biti oprezan i s reformom mirovinskoga sustava, jer iako je jasno da ne treba pristajati na radikalizam nekih umirovljeničkih udruga o povratu duga, jednako tako ne treba biti restriktivan prema, do sada, razumnim zahtjevima Hrvatske stranke umirovljenika. Vlada ne bi trebala pristati ni na brzu i rigidnu daljnju reformu tržišta rada, odnosno to bi trebala napraviti samo uz pregovore sa sindikatima. Većina ostalih zahtjeva Svjetske banke za bržim reformama, pogotovo onih koji se tiču povećanja efikasnosti pravosuđa, podudara se i sa stavovima Vlade, oporbe i većine građana Hrvatske.

Uostalom, pristajanje na ubrzani scenarij gospodarskog rasta značio bi i, kako se za sada čini, značajniju promjenu projiciranih državnih proračuna za iduće trogodišnje razdoblje. Ima mnogo istine u paroli da "tko ne riskira, ne profitira", ali u slučaju scenarija ubrzanog rasta taj rizik bi snosili samo građani, dok bi profitirali samo vlasnici krupnog kapitala. Zbog toga Vlada treba forsirati onaj gospodarski dio Strategije Svjetske banke koji se odnosi na ubrzanje gospodarskog razvoja malih i srednjih poduzeća i u pregovorima dobro definirati, između ostalog, baš te projekte.