Hrvatima su političari među najomraženijim osobama, toliko su omraženi da zanimanje političar stavljaju na dno ljestvice poslova koji najviše vonjaju na lažiranja i zloporabe, mito i korupciju, kriminal, nepotizam... Od takve generalne slike, koja potkopava svaki kredibilitet politike kao posla za opće dobro, malo političara može pobjeći, ma koliko se istinski – pa i svojom životnom filozofijom te radnom i stranačkom biografijom bez ijedne mrlje – trudili dokazati da »nismo svi isti«.

Vodstvo HNS-a izdvaja se među onima koji se godinama upinju predstaviti svoje ljude kao političare novoga kova koji će svojim samoprijegornim radom skinuti s politike hipoteku nečasne djelatnosti koju su joj naprtili »neki drugi«. Da bi tu rolu uvjerljivo odigrali, narodnjaci trebaju pridobiti javnost, jer bez njezine potpore – stvarne ili lažirane – sve pada u vodu.

Znajući dobro da je do istinske potpore put dug i mukotrpan, beskompromisni HNS-ovci biraju prečicu, ne prezajući ni od lažiranja javne potpore koju u televizijskim nastupima dobivaju njihovi čelnici Vesna Pusić i Radimir Čačić. Nikoga, zapravo, ne bi trebalo iznenaditi otkriće da je vođa mladih HNS-ovaca prošlotjednom »okružnicom« digao na noge narodnjake diljem zemlje, tražeći da disciplinirano glasuju za svoje čelnike u dvjema HTV-ovim emisijama.

I ranije je, sudi li se prema tvrdnjama bivšeg narodnjaka Žagara, bilo stranačkog namještanja televizijskih anketa koje su trebale svjedočiti o navodno velikoj potpori koju građani pružaju HNS-u. Organizirana stranačka telefonijada ovoga je puta trebala lažirati mišljenje javnosti o pravu glasa Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj, ali i poslužiti uvjerljivosti iskaza Vesne Pusić dok je za nemoral i sumnjive sprege optuživala Ivu Sanadera i Ivicu Račana. Istodobno je za sve i svašta prozivala svakoga koji ne slijedi HNS-ovu politiku u Zagrebu, u Saboru, a valjda i u Varaždinu gdje HNS-ovi dužnosnici primaju »na crno« gotovinu iz ruku tobožnjih donatora...