Slobodna Dalmacija: 25. 01. 2005.
U mreži Imperija
Miro KUČIĆ
Prvo što je izgovorio nakon inauguracije bila je prijetnja ratom Iranu. On se hrani ratom, a "American Dream" moguće je zadržati i u budućnosti ostvariti samo osvajačkim ratovima. Podsvjesno to zna i veliki dio Amerikanaca i zato su ga izabrali i zato ga podržavaju. Posljednja stoljeća i napredak civilizacije polako su stvarali i ostvarili dojam kod bijelih naroda da su bolja i vrjednija rasa. Zato je i moguće da se Amerima još nitko od naroda Zapada ne suprotstavlja, iako je većina sada svjesna da put koji je on odabrao vodi u pakao. Ona stvarna osovina zla nisu Irak-Iran-Koreja, što je njegova metafora za osvajanje. Stvarna je osovina zla Amerika, a hoće li njezin drugi kraj ležati na Britaniji ili Rusiji kao posljednjem velikom bijelom narodu kojim u potpunosti nije ovladao imperij, pitanje je.
Osvajačima iz tridesetih godina prošlog stoljeća metafora zla koju je trebalo uništiti bili su Židovi. Ovima danas prijetnja su muslimanski narodi. Ovi potonji gotovo su pola Europe već bili osvojili kada su uspavane carevine shvatile da je vrag odnio šalu. No, bilo je prekasno. Trebalo je položiti 50 milijuna života da bi se duh zla ponovno strpao u bocu. Sada je već sasvim razvidno da će G.W. Bush upotrijebiti atomsko oružje kada za to dođe vrjeme. Narodi Zapada uhvaćeni u mrežu imperija čiji su i sami sastavni dio, iako svjesni da je put kojim vode čovječanstvo put u propast, nisu u stanju udružiti se i oduprijeti. Sva je sreća da se između dva kraja njegove osovine zla nalaze veliki narodi Indija i Kina. A sve se događa u ime slobode i demokracije. Širenje demokracije na istok već sada je plaćeno stotinama tisuća života. Ta toliko isprofanirana riječ u čije ime i za čiji račun pati, gladuje i boluje tri četvrtine čovječanstva postala je simbolom zla kojim bjela rasa želi uobličiti svjet na sliku i priliku svoju i ovladati njime. Ima li još itko pametan na ovome svjetu tko ne shvaća da je "diktatura demokracije" samo još jedan od oblika diktatura kroz povijest kojima su razne ideologije vladale svijetom onda i sada. Afganistan su u ime slobode satrli Rusi, a u ime demokracije Ameri. Zločin koji naočigled cijeloga čovječanstva provode u Iraku čine u ime demokracije. Za nekoliko dana će provesti prve demokratske izbore nakon što su do srži zavadili po prokušanom receptu šijite i sunite. Bit će to najkrvaviji izbori u povjesti, ali zar je to važno. Važna je pobjeda gesla "Naša ideologija, vaši životi". Najveći se svjetski terorizam krije iza te riječi. Nepregledna su polja križeva rasuta po svijetu u ime raznih ideologija, religija, slobode i demokracije, "u ime ljubavi i rasutih crijeva".
Naša civilizacija je dosegnula točku s koje se dalje ne može. Treba odabrati. Ili ravnopravna raspodjela dobara ili rat. Povijest i ljudska narav ukazuju da će to biti rat. Ništa se nije promijenilo od Aleksandra, Cezara ili Džingis-kana. Njihovi sljedbenici, Napoleon, Hitler ili danas Bush samo su povijesne varijacije na istu temu. Metode imperija, od britanskog, francuskog ili španjolskog u prošlosti, pa do ovog novovjekog američkog uvijek su počivale na temeljima religije i rasne nadmoćnosti, a provođene etničkim čišćenjem, genocidom, istrebljenjem čitavih naroda, pa i rasa. I uvijek u ime Boga i religije. A svi smo djeca jednoga boga samo drukčijeg imena i, naravno, drukčijeg ispiranja mozga za račun različitih religija, od one kršćanske pa do komunističke. Bilo kako bilo, George W. Bush prisegnuo je u četvrtak za svoj drugi mandat obećavši promicati slobodu i demokraciju u cijelom svjetu. Prevedeno na jezik svakodnevice to znači još nekoliko imperijalističkih ratova u ime slobode i par desetaka milijuna mrtvih od gladi i side u ime demokracije. Politika je, kažu, SAD-a da podupire rast demokratskih pokreta u svijetu s konačnim ciljem okončanja tiranije. Ništa nije tako dražesno kao kad tiranin govori o tiraniji, zaštićen i okružen osiguranjem kakvo svijet još nije vidio. Obraćajući se narodima svijeta, rekao je: "Kada budete zastupali svoju slobodu, mi ćemo biti s vama", te obećao da će staviti Sjedinjene Države na stranu ugnjetavanih. Obećanje čovjeka koji je na izmišljenom oružju za masovno uništenje porobio jedan narod uz skončavanje tisuća ljudi, čovjeka koji vodi zemlju čije su institucije upregnute u kola nemilosrdnog imperija i krive su za glad i osiromašenje čitavih kontinenata.
Prekosutra će se europski predsjednici okupiti u Auschwitzu na dan oslobođenja te tvornice smrti. Tamo gdje će biti pozornica, pokraj samog ulaza, u redovima su stajali Židovi. Kažiprstom desne ruke SS-oficir određivao je tko će desno, a tko lijevo. Oni koji su išli lijevo, dobivali su komadić sapuna, uz "obećanje" da se idu okupati. Išli su u plinske komore i u obliku dima odlazili u nebo. Bushovo obećanje da će stati na stranu ugnjetavanih podsjeća me na onaj komadić sapuna.