Čim se oko javnosti, preko predsjedničkih izbora do pregovora s Europskom unijom, maknulo sa slučaja Puljiz, proradila je dobro znana i uhodana metoda zaborava. Sporni Pravilnik o načinu sigurnosnog djelovanja Protuobavještajne agencije (POA), koji je »omogućio« da se novinarku Helenu Puljiz ispituje bez pisanih tragova, pokazao se čvršći od stoljetnog slavonskog hrasta. Niti ga tko u političkom vrhu spominje niti stižu signali da će se mijenjati.

Jest da je Hrvatska u usporedbi s mnogim zemljama siromašna ljudskim resursima, ali nije vrag da su »nadležni« toliko zaokupljeni brojnim važnim i bitnim pitanjima da se nitko, eto, ne stiže pozabaviti jednom »sitnicom« kao što je usklađivanje tog Pravilnika sa zakonima i Ustavom koji hrvatskim građanima jamče poštovanje njihovih prava. Nema dvojbe, nije riječ o »prebukiranosti« obavezama. Jednostavno, hotimično se oteže s tim »zahvatom« jer se, očito, traži formula prema kojoj bi se »nešto mijenjalo a da ipak sve ostane po starom ili bar približno isto starom«.

Drukčiji zaključak teško je izvući kada i prvi čovjek saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak tvrdi da je za promjenu Pravilnika potrebno promijeniti Zakon. To je otprilike isto kao kada bismo rekli da je za promjenu nekog zakona potrebno promijeniti – Ustav! Što je to što tvrdi Jarnjak, dakle da za promjenu pravnog akta nižeg reda treba mijenjati pravni akt višeg reda, nego dimna zavjesa, kupovanje vremena i skretanje s teme.

Tema je, međutim, više nego ozbiljna da bismo se mogli zadovoljiti odgovorima koje nudi Jarnjak. Umjesto toga, valjalo bi ga zapitati zašto kao predsjednik nadležnog parlamentarnog tijela nije već sam – već i u toku kampanje za predsjedničke izbore, zašto ne – pokrenuo inicijativu da se krene u promjenu Pravilnika i nekoga tko dođe u kontakt s POA-om poštedi muka i maltretiranja kroz koje je prošla Helena Puljiz. Nije li Jarnjak, zajedno s ostalim članovima Odbora, biran upravo od građana da zastupa njihove interese?

No, to ni izdaleka nije sve što je ostalo neriješeno nakon formalnog okončanja slučaja Puljiz. Najprije, ceh je jedini platio ravnatelj Agencije Joško Podbevšek, a ostali akteri su se samo zarotirali unutar službe. Ni o kakvim sankcijama još nismo čuli niti jednu riječ. Novi šef službe Tomislav Karamarko navodno privodi izvještaj kraju, ali su istekli svi rokovi. Drugo, ostalo je upražnjeno mjesto predsjednika Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi. Ni o tome nitko (još) ne razmišlja, kao ni o tome kako bolje uskladiti rad tog Vijeća sa saborskim Odborom.

Treće, i samo to Vijeće valjalo bi programski i kadrovski »restrukturirati«. Uz ostalo, treba li netko tko je nekada bio vezan uz sigurnosne službe, poput Miroslava Šeparovića, biti član tijela koje reprezentira »obične građane«? Da bi se procijenilo i ocijenilo krše li se prava građana i rade li službe po zakonu, doista ne treba biti obavještajac ili obavještajni stručnjak. Dovoljno je da je elementarno pravno i politički pismen, da ga vodi zdrav razum te da je predan demokratskim vrijednostima.

Vrijeme je da se s ovim tvrdim orahom uhvati u koštac i vrh vlasti. Jer, kako će Ivo Sanader i Stjepan Mesić moći ikoga u EU uvjeriti da zemlja demokratski napreduje ako i dalje postoje »pozitivni pravni propisi« koji ostavljaju prostor za kršenje elementarnih ljudskih prava građana Hrvatske?