ZAGREB – Za oko 40 posto novca koji je utrošen na uređenje Sljemena Bjelolasica je mogla postati vrhunski sportsko-poslovni centar, respektabilan i po najrigoroznijim svjetskim standardima. Za oko 110 milijuna kuna, koliko bi po procjenama stajala gradnja dvorane od 2600 kvadrata, četiri bazena, hotela s trideset soba, dijagnostičkog, wellness i rehabilitacijskog centra, te modernog skijališta s mogućnošću umjetnog zasnježivanja, Bjelolasica je mogla postati izravan konkurent slovenskim, čak i boljim austrijskim i talijanskim skijalištima.

Međutim, iako je bivša vlada 30. srpnja 2003. prihvatila plan razvoja Bjelolasice, aktualna ga je poništila tvrdeći da za njega nema novca u proračunu. Plan je bio da se za polovicu potrebnog novca pobrine vodstvo Hrvatskoga olimpijskog centra (HOC) Bjelolasica, a da se za drugu polovicu pobrine država. Kreditni anuiteti, planiralo se, plaćali bi se iz tekućeg poslovanja. Vodstvo HOC-a Bjelolasica u međuvremenu je, putem javnog natječaja, pronašlo banku koja će ih kreditirati, no zakazao je državni proračun.

Očaj je najblaža riječ kojom bi mogli opisati stanje koje proživljava vodstvo HOC-a Bjelolasica. Jasna Bratulić, dugogodišnja direktorica Direkcije za tržišne komunikacije HOC-a (koja o uređenju Sljemena i cijenama tog uređenja, kaže zbog kolegijalnosti, nije željela reći ni riječ), tvrdi da više ne zna kako naprijed. Umjesto da je Bjelolasica, smještena na idealnoj poziciji, pogotovo nakon gradnje ceste Zagreb - Split, već zakoračila u svjetliju budućnost, tamo se i dalje vrte u začaranom krugu. U dosadašnjem dijelu sezone, na primjer, nisu imali ni jedan skijaški dan. Nema snježnih topova, a skijalištu nedostaje vode. Umjesto da su već sagrađeni dvorana i bazen te da je ravnopravna utrka za goste sa zapadnim sportskim centrima već počela, HOC Bjelolasica zaostao je u prošlom desetljeću.

Prema procjeni Elektroprojektnog zavoda, kompletno uređenje skijališta stajalo bi 21 milijun kuna. Projektnu ured Forum procijenio je pak da bi nova dvorana i kompleks bazena stajao oko 83 milijuna kuna. Jasna Bratulić naglašava, istina, da je riječ o procjenama, jer bi se točne vrijednosti znale tek po objavi međunarodnog natječaja. No, dodaje da su to korektno procijenjeni iznosi. »Da se u Bjelolasicu uloži(lo) 110 milijuna kuna, Hrvatska bi imala prvorazredan centar gdje bi bile pokrivene sve tržišne skupine«, sa sigurnošću kaže Bratulić.

Plivalište je trebalo imati kombiniranu namjenu, odnosno planirano je da bude podijeljeno. Jedan dio bio bi namijenjen pripremama i treningu sportaša, dok bi drugi bio za školarce i rekreativce. Uz ta dva, poseban bazen bi bio sagrađen za djecu, dio tog prostora služio bi za lječilišnu i hidroterapijsku terapiju. U posebnom sklopu bili bi i vodopadi, slapovi, podvodne klupe i vodeni mlazovi. U istom kompleksu bila bi i sportska dvorana gdje bi se, zbog veličine, istodobno mogla trenirati tri sporta. Dvorana za teretanu i trim trebala je biti postavljena uz sportsku dvoranu. Na galeriji dvorane bio bi prostor za fitnes. Uz sve to i nekoliko svlačionica te praonica. U dvorani za sprint, u podrumu kompleksa, postojale bi četiri sprinterske staze od 60 metara, kuglana s četiri staze za kuglanje i dvije za bollwing te garaža za parkiranje 46 osobnih automobila.

U proračun od spomenutih, za naše »sljemenaše« vjerojatno sitnih, 110 milijuna kuna »ugurao« bi se kao zasebna funkcionalna cjelina i novi hotelčić s pedesetak kreveta. Hotel bi bio opremljen većinom sadržaja potrebnih za kvalitetno funkcioniranje. Restoran s vanjskom terasom, kuhinju opremljenu za pripremanje tradicionalnih i nacionalnih jela, ali i vegetarijanske te makrobiotičke hrane.

Wellness centar planiran je na prvom katu i potkrovlju hotela, a bio bi povezan s trim kabinetom, beauty centrom, dijagnostičkim i rehabilitacijskim centrom i dvoranama za fitnes. Wellness centar bi, uz ostalo, imao prostor za opuštanje s masažnim bazenom, nekoliko sauna, solarij, prostore za meditaciju, aromaterapiju, masažu i alternativne medicinske tretmane. Posjedovao bi, dakle, sve ono što je potrebno da netko (i) zbog wellnessa potegne ode do Bjelolasice. Beauty centar nudio bi usluge frizera, pedikera, kozmetičkih tretmana, te posebno savjetovalište s prodajom zdrave hrane, dok bi dijagnostički i rehabilitacijski centar imao prostore za sportsku dijagnostiku, rehabilitaciju te fizikalnu terapiju.

Od svega toga, međutim, najvjerojatnije neće biti ništa. HOC Bjelolasica nema tu sreću da se »prikopča« na golem prirez milijunskog grada, a i nema ljude koji bi u izgaranju za tom poslu našli profesionalni i životni interes. Nije problem samo u aktualnoj vladi jer je i prošla, Račanova, dugo zavlačila projekt Bjelolasice. U nekoj sređenijoj državi Bjelolasica bi odavno bila vrijedna pažnje. Ovako pažnju zaslužuju samo ljudi koji tamo rade. No to je stara priča koju možemo protegnuti na cijelu turističku Hrvatsku.