Vjesnik: 27. 01. 2005.

Lesar kao »žrtva režima«

MARIJA PULIĆ

Prvo mu je zaprijetio jedan član Vlade. Onda mu je zaprijetio ministar iz Banskih dvora. Na kraju, zaprijetio mu je glavom i bradom, sam premijer Ivo Sanader. I to, da će ga zgaziti. A svaki će razgovor o tome - poreći. Da se čovjek smrzne. Nakon takve količine prijetnji i zastrašivanja iz samog državnog vrha i najveći bi se junak, vjerojatno, uplašio. Ako ne za goli, a ono barem za ne manje važan - politički život. I najvjerojatnije bi o prijetnjama izvijestio one koji su tu da služe i štite. Pa nek" onda Sanader objašnjava policiji i javnosti svoje »male telefonske razgovore«.

Ali ne i Dragutin Lesar. Predsjednik saborskog Kluba zastupnika HNS-a nije smatrao potrebnim o, navodnim, prijetnjama obavijestiti one čiji je posao istraživati i sankcionirati ucjenjivače i reketare. Mnogo je atraktivnije bilo o tome izvijestiti medije. I u očima javnosti postati žrtvom režima, borcem za istinu i pravdu koju vlast zbog toga proganja. Vjerojatno zbog šoka, Lesar je pritom javnosti uskratio točnu informaciju o tome tko mu prijeti. Pa je, poput Žužulovih kontradikcija u »aferi Imostroj«, i priča o tome tko je prijetio Lesaru iz dana u dan imala drugu verziju - prijetio mu je ministar, član Vlade, premijer...

Kada bi uistinu bilo točno da je premijer Sanader ili bilo tko drugi iz Vlade prijetio Lesaru, bio bi to prvorazredan skandal. No, očito nitko, osim Lesara koji ju je plasirao, u toj priči nije prepoznao ništa ozbiljno. Baš kao u priči o dječaku i vuku, Lesarovi vapaji o prijetnjama ostavili su javnost hladnokrvnom. Čak se i njegova stranačka šefica Vesna Pusić u jednoj televizijskoj emisiji elegantno od nje ogradila rekavši da, »ako Lesar tako kaže«, pretpostavlja da mu je netko prijetio ali ona ne zna tko. Ne bi li bilo logično da Lesar, ako već nije otrčao na policiju, barem šefici stranke kaže tko mu je prijetio zbog stranačke inicijative? Koju, usput rečeno, HDZ-ova većina bez većih problema može odbaciti. Pa je time teže i povjerovati da bi se premijer Sanader, bez obzira što je riječ o povjerenstvu koje bi čačkalo porijeklo njegove imovine, upuštao u tako rizične i bizarne radnje, kao što su telefonske prijetnje.