Ovaj inovativni pristup jedne stranke »kadrovskoj selekciji« ususret izborima za predstavnička tijela lokalne vlasti posredno pokazuje, međutim, i drugu stranu medalje. Činjenica da stranka pravi kadrovsku inventuru prije izbora testirajući javnost, pri čemu i središnjica »aktivno« sudjeluje u istraživanju dodajući poneko ime na anketni upitnik, a ne oslanjajući se isključivo na sud stranačkih tijela na lokalnoj razini govori ponešto i o krhkoj unutarstranačkoj demokraciji.

Naime, u demokratski ustrojenoj stranci bilo bi normalno da »vrije« odozdo prema gore, odnosno da demokratski bude najživlje na lokalnoj razini gdje će se kadrovi moći najbolje filtrirati te time širiti demokratsku »zarazu« i prema vrhu stranke. Prema ovom istraživanju, očito u mnogim bazičnim organizacijama SDP-a i dalje dominiraju kadrovi nedostatnog javnog ugleda koji, imajući određenu moć, priječe afirmaciju novih ljudi i slabe ukupni stranački utjecaj. Otvorilo se, stoga, i pitanje selekcije kadrova, njihovog osposobljavanja za politiku i javnu djelatnost općenito, angažiranja mladih i mnogo toga još.

Umjesto, dakle, da predsjednik SDP-a Ivica Račan ovim istraživanjem dobije razlog za »inspekciju« te mnoge stranačke dužnosnike upita za »lokalno zdravlje«, u demokratski »razrađenoj« stranci politički bi bilo prirodno da on, kao stranački čelnik, s lokalne razine, od ljudi koji imaju utjecaj i ugled u javnosti, bude stalno propitivan za generalnu politiku stranke. No, valja priznati, ne ostane li ovo samo marketinški trik vodstva SDP-a ili jednokratni izlaz za brojne kadrovske nedoumice, socijaldemokrati bi mogli razbuktati unutarstranačku demokraciju. A to je inače najbolnije mjesto svih hrvatskih stranaka, uglavnom ogrezlih u rigidnom centralizmu, s podjelom na »mudri vrh« i »sljedbeničko članstvo«, pa i kada su formalno regionalno ustrojene.

Sve, međutim, i da ovaj esdepeovski eksperiment poluči očekivane rezultate, to je tek početak priprema za lokalne izbore. »Kristalizacija« primjerice, Bandića, Obersnela, Komadine, Mršić, Ronka i ostalih nije neko iznenađenje. Koliko god međusobno bili različiti – ima tu populista, legalista, menadžera, radoholičara, vizionara, »simpatičnih ljudi iz susjedstva«...– jedno im je zajedničko. Prepoznatljivi su. No, to ne mora biti dovoljno za pobjedu kada im se (naravno, i ako im se) na izborima suprotstave slični profili iz drugih stranaka. Iz prepoznatljivosti se može profitirati jedino ako uz to ide i adekvatan program te sposobni suradnici.

I drugo, za SDP je na predstojećim izborima jedno od ključnih pitanja odmjeravanje snaga s HNS-om. Aktualne čarke čelništva dviju stranaka i ne treba promatrati drukčije no kao zauzimanje pozicija pred lokalne izbore. Riječ je o dvije stranke koje pretendiraju na dobar dio istog biračkog tijela, pa i tamo gdje neće biti ljuti rivali, poput čini se Zagreba, raspodjela tih glasova može biti odlučujuća za konačni skor jedne ili druge stranke. Jedno je sigurno. Dok ne dođe na red stvaranje postizbornih koalicija, možemo očekivati žestoke bitke SDP-a i HNS-a. Prvi očekuju svoje potvrđivanje kao lidera opozicije, a drugi po svaku cijenu žele nastaviti uzlazni trend s proteklih parlamentarnih izbora.