Hrvatska gubi bitku protiv korupcije, zaključak je grupe eksperata koji pripremaju ovogodišnje izdanje ugledne publikacije »Nations in Transit« (Nacije u tranziciji), što je izdaje Freedom House iz SAD-a. Ova ugledna publikacija samo je jedna u nizu sličnih izdanja koja cirkuliraju u međunarodnoj »ekspertskoj i akademskoj zajednici« koja se bavi tranzicijom bivših komunističkih država u demokratska društva. Za razliku od publikacija i međunarodnih udruga koje se bave samo jednim ili s više političkih aspekata (kao što je to, primjerice, Transparency International koji se bavi korupcijom), ova publikacija spada među najautoritativnija izdanja ove vrste u svijetu. Konzultiraju je gotovo svi koji se bave praćenjem demokratskih procesa u svijetu, na tisućama sveučilišta i u istraživačkim »trustovima mozgova«. Hrvatska je, prema preciznoj metodologiji međunarodnog trusta mozgova, svrstana u treći od pet modela društava. U prvu skupinu koja nosi naziv »konsolidirane demokracije« spadaju naši susjedi Slovenci, dok naši istočni susjedi spadaju u model »polukonsolidiranih autoritarnih režima«. Hrvatska se može utješiti tek nazivom »tranzicijski ili hibridni režim«. Dakle, spadamo u kategoriju ni vrit ni mimo: zaostajemo za drugima, kao što su to Slovenci, Česi, Slovaci, Poljaci i Mađari, a slaba su nam utjeha susjedi na istoku.

To nije velika pohvala za Vladu premijera Sanadera. Rejting jedne zemlje mjeri se na osam područja: prvo je izborni proces. No ako se uzmu iskustva iz predsjedničkih izbora 2005., tada će nam rejting znatno opasti zbog izbornih manipulacija i afera s »mrtvim dušama« koje su glasovale u Bosni i Hercegovini. Drugo je područje civilnog društva, za koje je ocijenjeno da je regrediralo, a ne progrediralo. To znači da politička vlast ponovo teži uspostavi kontrole nad civilnim društvom. Najnoviji podaci o represivnom ukidanju financijske pomoći značajnim nevladinim udrugama – GONG, B.a.B.e. i HHO – samo će dodatno sniziti demokratski rejting Hrvatske. Neovisni mediji su treće područje, a demokratski procesi u njima su također na silaznoj putanji, ako se uzme u obzir policijsko-špijunska represija kojoj su podvrgnuti novinari i mediji, kao što je to izbilo u slučaju novinarke Helene Puljiz. Na četvrtom je mjestu stanje na području upravljanja i politike, bilo na nacionalnoj razini, bilo na lokalnoj razini.

Nepostojanje regionalne razine u Hrvatskoj i postojanje artificijelne administrativne podjele na županije sprječava uspon Hrvatske u kategoriju »polukonsolidiranih demokracija«. Na području funkcioniranja i neovisnosti pravosuđa, tu smo gotovo najgori od svih. Dodatno će se naš rejting srozati kada se dosadašnjim slabim performansama pribroje afere ministrice pravosuđa s diskriminacijom odličnih studenata prava na natječajima Ministarstva pravosuđa, kao i afera ministričine domicilne političke stranke s prodavanjem zastupničkog mjesta.

No najgore stojimo na području korupcije. Metodologija ocjene zemlje na tom području zahtijeva odgovore na ova pitanja: prvo, je li Vlada pokrenula učinkovite antikorupcijske inicijative? Ako se uzme u obzir da Sanaderova vlada još uvijek nije izašla sa svojim antikorupcijskim programom, onda je odgovor – ne. Drugo pitanje, je li gospodarstvo slobodno od državnog miješanja, također zahtijeva – negativni odgovor. Treće pitanje, postoje li velike birokratske barijere koje omogućuju korupciju – odgovor je da, ako se uzme u obzir da od programa »one stop shop« nema još ništa. Četvrto pitanje, postoje li ograničenja za sudjelovanje državnih dužnosnika u gospodarskom životu, također daje odgovor »ne«, jer naši dužnosnici masovno sudjeluju u radu upravnih odbora državnih firmi i paralelno tjeraju i svoje biznise. Peto pitanje, postoje li efikasni propisi koji sprječavaju sukob interesa, daje odgovor: ne još, pošto još uvijek ne djeluju povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koja bi morala postojati na svim razinama – od općine do Sabora.

Šesto pitanje, objavljuje li država javne natječaje za javne nabave i poslove, odgovor je opet ne – uzme li se u obzir da i Ministarstvo obrane nabavlja opremu (kamione) bez natječaja, za što je predsjednik Republike optužio ministra obrane, a i Grad Zagreb u liku popularnog demagoga Milana Bandića gradi skijalište na Sljemenu također bez javnog natječaja, sudeći prema informacijama iz medija. Sedmo, potiče li Vlada eliminiranje predrasuda protiv svojih političkih oponenata, kada je riječ o istrazi sukoba interesa i korupcije? Vidimo da Vlada tu ima dva aršina, i uporno izbjegava formiranje istražnog povjerenstva za ministra Žužula i premijera Sanadera, dok inzistira na istražnim povjerenstvima protiv svojih oponenata. Osmo pitanje: uživaju li »zviždači« zakonsku zaštitu, doživljava istu sudbinu – vidi slučaj Balenović protiv INE. Po svim tim pitanjima, Hrvatska ne može dobiti prolaznu ocjenu. Političari mogu govoriti koliko hoće, ali su svjetski znanstvenici i njihove činjenice neumoljivi: Hrvatska ne ide naprijed na ljestvici demokracije, već izgleda ide rakovim korakom – unatrag.