Premda se vodstvo HDZ-a, barem javno, samozavarava da je njihova predsjednička kandidatkinja Jadranka Kosor postigla uspjeh u drugom krugu izbora jer je njezin rezultat bio na razini onog što ga je stranka imala na posljednjim parlamentarnim izborima, jasno je da HDZ ne može računati na potporu 34 posto birača. Trenutačna vrijednost HDZ-a puno jer bliža rezultatu Jadranke Kosor u prvom izbornom krugu kad su za nju glasali birači kojima je ta stranka prva preferencija. I gotovo sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se HDZ danas nalazi na 20 do 25 posto glasova. Još je uvijek najjača hrvatska stranka, međutim SDP mu je sve bliži, a ono što predstavlja značajnu prednost stranke Ivice Račana je činjenica da oni, za razliku od HDZ-a, imaju na raspolaganju veći broj potencijalnih partnera. Dok Račan od stranaka koje nešto predstavljaju na političkoj sceni sigurno na svojoj strani ima HSS i IDS i unatoč svim neugodnim prepucavanjima vjerojatno HNS, Ivo Sanader ostao je praktično sam.

Demokratski centar više zapravo i ne egzistira, uostalom HDZ guta čitave njihove ogranke iako se još formalno radi o koalicijskim partnerima. HSLS je također krajnje nejak, a k tome ta je stranka sve distanciranija od HDZ-a pribojavajući se da ne dožive sudbinu DC-a. Potpredsjedniku HSLS-a Stanku Zriliću središnjica je čak zaprijetila stegovnim mjerama zato što se usudio prekrišiti stranačke odluke pozivajući da se u drugom krugu predsjedničkih izbora glasa za Jadranku Kosor. SDSS podržava Vladu isključivo na programima masovnijeg povratka srpskih izbjeglica i Milorada Pupovca više naročito ne impresionira ni Sanaderov Božićni Hristos se rodi. Vladimir Jordan najavljuje da se bliži kraj suradnje s HDZ-om, a neke podružnice HSU već su se opredijelile za lokalne koalicije sa SDP-om.

U situaciji kad i sami članovi stranke ne vjeruju u to teško je pretpostaviti da bi HDZ u nešto manje od četiri mjeseca do izbora mogao bitnije poboljšati svoj rejting. Objektivno, osim eventualnog ukidanja zakonske odredbe o 0,0 promila, i ne postoje pitanja na kojima bi to možda bilo moguće. Sanader, dakle, pod hitno mora izmisliti nove partnere jer od starih neće imati veće koristi.

No, je li takvo što uopće realno očekivati? Kao jedna od rijetkih Sanaderovih nada pojavljuje se HSP kojeg Đapićev posebni savjetnik Mate Granić želi pretvoriti u Europljanima prihvatljivu stranku i učlaniti je u Europsku pučku stranku u kojoj HDZ već participira. Prije godinu dana kad je sastavljao Vladu Sanaderu je iz EU stigla jasna poruka da pravašima u njoj ne bi smjelo biti mjesta. Od tada je HSP još malo popravio loš imidž ekstremne nacionalističke stranke. Đapić je, primjerice, u prostorijama Židovske općine posjetio izložbu fotografija iz Varšavskog geta i tamo u knjizi dojmova režim NDH-a nazvao nedvojbeno zločinačkim. Puno mu je u stvaranju pozitivnije percepcije o stranci pomogao i Račan dajući HSP-u tretman ravnopravnog člana opozicije. Iz nekih izvora bliskih premijeru može se doznati kako je i on sam svjestan da je HSP dugoročno jedino rješenje za HDZ.

Ali, njihov je problem što sada Đapić više ne pristaje na status kakav su mu nekad davali hadezeovci. Kad bi im zatrebao za formiranje neke lokalne vlasti Đapić se sav sretan uvijek odazvao, međutim ako je HDZ mogao i bez HSP-a brzo su ga se riješili. Đapić je bio osuđen na takav aranžman jer drugih opcija osim HDZ-a nije ni imao. No, u međuvremenu se dosta toga promijenilo i danas HSP ne želi sklapati predizborne koalicije s HDZ-om iako im je tu ponuđeno u nekoliko županija. Đapić, naravno, ne namjerava priskočiti u pomoć Sanaderu kad je posve neizvjesno kako će HDZ uopće proći na izborima. Vodstvo stranke odlučilo je, stoga, da HSP samostalno nastupi na izborima, a za koalicijske dogovore otvoreni su poslije izbora. S tim da u obzir dolazi čak i SDP. U toj nezavidnoj situaciji Sanader bi, doduše, mogao posegnuti i za Borisom Mikšićem koji najavljuje izlazak na lokalne izbore sa svojim listama. U niz općina i gradova Mikšić je na predsjedničkim izborima zabilježio sjajne rezultate i nada se da će ih ponoviti i za četiri mjeseca. Međutim, surađujući s tim političkim vagabundom Sanader bio preuzeo odgovornost za njegovo uvođenje u hrvatski politički establishment protiv kojeg je Mikšić ustao sa svojom čudnovatom družinom. Stoga nije vjerojatno da će se Sanader odlučiti na taj rizik.