Novi list: 01. 02. 2005.
Veliki prasak u ništa
Piše: Branko Mijić
Eurokonsenzus Ive Sanadera i hrvatske opozicije, pompozno nazvan Savezom za Europu, razbio se na briselskoj hridi i nasukao na haškom sprudu »slučaja Gotovina«. Ono što je realistima bilo jasno i predvidljivo, a što je premijer skrivao iza ružičastih naočala optimizma 17. ožujka kao datuma početka pristupnih pregovora s EU, jučer se obistinilo u Bruxellesu.
Povjerenik Europske komisije za proširenje Olli Rehn definitivno je potvrdio da je pijesak iz hrvatske klepsidere iscurio, te da kada nema Gotovine nema niti pregovora. Ožujak možda, ali ove godine nikako. Veliki prasak lažnih nada da bismo možda već s Rumunjskom i Bugarskom, a najkasnije 2009. godine mogli u Europu, tako je pogodio »u ništa«. Štoviše, Veliki je Brat najizravnije do sada optužio hrvatski državni vrh da zna gdje se krije general, da s njime ima posredne kontakte, što znači da trećeg najtraženijeg europskog bjegunca pomaže u njegovom izbjegavanju pravde. »Da je hrvatska Vlada imala političku volju locirati i izručiti generala Gotovinu, uvjeren sam da je to mogla učiniti«, izričit je Rehn.
Očigledno, na tom odsustvu volje za uhićenjem Gotovine utemeljen je i »Savez za Europu«, a ne da bismo »udruženi bili jači u odnosu na pregovarački tim Unije«, kao što tvrdi premijer u svom subotnjem kvazinovinarskom uratku. Jer, formiranje nacionalnog reprezentativnog stručnog i političkog tima za pregovore čardak je ni na nebu ni na zemlji bez pregovora samih. A njih nema jer je Sanaderova administracija nastavila posao koji je započela Račanova omogućivši ranijim otkrivanjem optužnice generalu da se skloni. Ivo i Ivica, dva lica istog političkog duha, danas su u velikoj ljubavi zato što su na sličan način vodili dvostruku igru. Kao prosci zaklinjali su se Europi na vjernost, istodobno se gurajući pod najcrnje domaće skute tvrdokornih udovica nacionalizma. Tako su svjesno iznevjerili glas mlade koja im je poručivala da oni koji je žele »moraju imati europsku vokaciju«, da »pridruživanje EU mijenja državu jer utječe na domaće zakone i institucije«, te da »sama elita ne može osigurati legitimnost te odluke već je trebaju podržati građani«.
Dakle, naša politička oligarhija mora shvatiti da njezino samozadovoljstvo i savezi koji se sklapaju nemaju nikakvu realnu vrijednost za Bruxelles dok god se u njihovim i glavama puka kriju primisli kako ćemo uspjeti namagarčiti kontrolora i bez plaćene karte otputovati tamo gdje snatrimo. Tako nešto naprosto nije moguće i stoga je jučer hrvatski let za Europu otkazan. Do kada ćemo biti na čekanju, znaju samo Ante Gotovina i njegovi pomagači.
Vremenski stroj je u njihovim rukama, »timer« ubrzano otkucava i ima samo dvije alternative: povratak u prošlost ili uzlet u budućnost.