Slobodna Dalmacija: 02. 02. 2005.

Boris Mikšić

Saša LJUBIČIĆ

Što se to ljudima dopalo kod Mikšića pa su mu dali veliko povjerenje u prvom krugu minulih izbora? Kao prvo, to što je sam financirao predizbornu kampanju, a ne trošio naš novac, i, drugo, što je bio novo, svježe lice, netko koga ne gledamo svaki dan, i tko je došao iz naprednog svijeta. Jesu li mu ukrali ulazak u drugi krug? Možda, sumnja postoji, to više jer je dokazano da su u BiH na birališta izlazili i "vampiri" da bi tipovali za Jadranku, a nitko od promatrača da se sjeti pa ih rastjera križom i vijencom luka.

Što nije dobro kod Mikšića? To što je prešutio da je godinama zahvaljujući poznanstvu s obitelji Tuđman trgovao s Ministarstvom obrane. Drugo, što je fizički nasrtao na bivšu suprugu, što je i sudski potvrđeno, i, treće, što je lagao u kampanji. Naime, kada je vidio da je Stipe Mesić nepobjediv, onda je izvalio da je Predsjednika plaćala francuska obavještajna služba i darovala mu vilu na njihovoj rivijeri. Kad je kampanja prošla, Mikšić je o vili zašutio svjestan da se laž nije uhvatila kod birača. Dečko s Trešnjevke najavljuje izlazak na lokalne izbore.

Želi biti gradonačelnikom u svom Zagrebu. Hoće li mu ovaj put glasači povjerovati, ne znam, ali da bi mogao dobiti glasova i glasova, mogao bi. No, sumnjam da će to biti dovoljno za gradonačelničku fotelju.