Još barem dvije države, SAD i Francuska, mogu kontrolirati ponašanje Gotovine, a na taj način od Hrvatske iznuđivati i ustupke. No, to ne umanjuje obveze Vlade pred Haagom i EU. Ona mora učiniti barem ono što je u njezinoj moći, a to još nije napravila

Stvari su ovaj put jako ozbiljne, pa Vlada ne može računati da će se Hrvatska izvući u posljednji čas, zahvaljujući lobiranju nekih zemalja. To je uspjelo u prosincu, kada je Hrvatska neočekivano dobila datum za početak pregovora. Da Hrvatska mora riješiti problem Gotovine, to više ne misli samo Olli Rehn, povjerenik za proširenje EU. Isto smatra i premijer Luxembourga koji, kao predsjedavajući Unijom, u ožujku treba dati zeleno svjetlo za pregovore. Njima se prekjučer pridružio i šef Europske komisije, što znači da Hrvatska ima protiv sebe stajalište cijele Unije.

Čak i one članice EU koje znaju pronaći olakotne okolnosti za ponašanje Hrvatske, ostale su bez riječi kad im je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw u ponedjeljak podastro informacije da je hrvatska Vlada uz pomoć Jure Kapetanovića potkraj prošle godine pregovarala s Gotovinom u Hercegovini, o njegovoj dobrovoljnoj predaji. Slično je javno rekla i glavna haška tužiteljica. Iako su ti pregovori bili neuspješni, Uniji je to bio čvrsti pokazatelj da Vlada zna kako doći u kontakt s Gotovinom, pa je pitanje zašto ne čini i korak dalje.

Sanader je ovaj put pod najtežim pritiskom, sa svih strana, jer je i šef oporbe Račan zaprijetio da će SDP napustiti »Savez za Europu«. Ako Sanader padne na teškom ispitu do 17. ožujka, EU može pregovore s Hrvatskom odgoditi za šest mjeseci, što za državu neće biti dobro. Ćudljivi koalicijski partneri i oporba mogu otkazati potporu Vladi na putu u EU, a može doći do prijevremenih izbora.

Sama Vlada, očito, ne kontrolira ponašanje Gotovine. On nije poslušao ni Račanov, niti Sanaderov poziv na predaju Haagu. Da ga Vlada može nadzirati, vjerojatno bi mu savjetovala da barem šuti i ne pravi državi dodatne probleme, kad se već odlučio na bijeg. No, Gotovina je u siječnju opet upozorio svijet na svoje postojanje, kada je putem odvjetnika poslao pismo vrhu EU tražeći da mu se omogući suđenje u Hrvatskoj. Slično je bilo i kada je »uskrsnuo« intervjuom u »Nacionalu«. Rezultat je poznat: vlastiti položaj time nije poboljšao, a Hrvatska je svaki put doživjela štetu.

Gotovina, očito, osjeća da više nema obveza prema Hrvatskoj, za razliku od haških optuženika koji su se sami predali. Postoje još barem dvije države prema kojima odbjegli general može imati obveze, ili one prema njemu. Gotovina je bio francuski legionar. Pariz mu je uoči objave haške optužnice izdao putovnicu, a francuski mediji su pisali da je koncem 2003. boravio u toj zemlji. Druga država je SAD, s obzirom na to da je tijekom Oluje – prema člancima iz američkih novina – usko surađivao s Pentagonom. Gotovinino ponašanje, dakle, mogu kontrolirati i druge države, a na taj način od Hrvatske iznuđivati i političke ustupke.

Visoki Vladini dužnosnici, također, mjesecima upozoravaju da je Gotovina, kao bjegunac, u sukobu s hrvatskim zakonima i da se tako svi prema njemu moraju ponašati. Primjerice, to znači da se slika čovjeka, sukobljenog sa zakonom, ne može objesiti u zadarsku Gradsku vijećnicu, neovisno o njegovim prijašnjim zaslugama. No, Vladini dužnosnici govorili su to neslužbeno, a rijetko koji se usuđuje to javno reći, kako se ne bi zamjerio nekim svojim biračima. Sada ni premijer, kao ni ostali članovi Vlade, više nemaju izlaza.