Novinari »željni senzacija« uzrujali su Udrugu hrvatskih sudaca, a povod je objavljivanje identiteta suca osumnjičenog za primanje mita. Suci traže da se zabrani objavljivanje osobnih podataka osumnjičenih i u svom zahtjevu navode klasične fraze kao što su »presumpcija nevinosti, povreda privatnosti«, te »poštivanje prava na privatni i obiteljski život, dom, zdravlje i prepisku«.

Ne samo da javnost ima pravo znati za svaku osnovanu sumnju protiv ljudi koji su stupovi ovoga društva (a suci to jesu), nego bi trebala biti obveza pravosudnih institucija da same obavještavaju o takvim slučajevima. Spomenuti »sumnjivi« sudac doista nije kriv dok mu se to na sudu ne dokaže, a ako u postupku sumnje budu odbačene, dužnost je novinara to objaviti na isti način na koji su prezentirane i početne sumnje. Recimo i da u konkretnom slučaju nije riječ o »rekla kazala«, nego je protiv suca podnesena kaznena prijava, a predistražne radnje provodi Uskok.

Kad bi se prihvatio zahtjev sudačke udruge, bio bi to korak natrag, odnosno javnost bi se pomirila s tim da će mnogi slučajevi kriminala završiti pod tepihom. Nije na odmet podsjetiti da je samo zahvaljujući novinarima javnost doznala za mnoge sudačke nepravilnosti koje, bez pritiska javnosti, vjerojatno nikad ne bi bile procesuirane. Naravno, kao što (navodno) ima korumpiranih sudaca, postoje i novinari koji tekstovima doista zadiru u privatnost i ljudska prava.

Zanimljivo je, međutim, da su rijetke reakcije kad su zaista ugrožena prava malih ljudi, ali se odmah prosvjeduje na diranje u vlastitu »kastu«.