ZAGREB - »Prosječna mirovina oko 740.000 umirovljenika koji su taj status stekli do 31. prosinca 1999. godine kreće se oko 1920 kuna, dok prosječna mirovina oko 280.000 umirovljenika koji su umirovljeni nakon toga iznosi oko 1490 kuna. Razlika u prosječnoj mirovini od 430 kuna dovoljno govori o tome kakve su posljedice reforme mirovinskog sustava i dovoljan je argument za to da zatražimo reviziju te reforme«, rekao je Vjesniku predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Vladimir Jordan.

Prema dogovoru između predstavnika umirovljeničkih udruga i premijera Sanadera od petka, ta će tema uskoro biti na dnevnom redu posebnog povjerenstva koje radi na ostvarenju postizbornog sporazuma između HSU-a i HDZ-a. Jordan kaže kako očekuje da će Povjerenstvo, unatoč tome što Vlada ustraje na tome da ciljevi reforme ne smiju biti narušeni, pronaći model da se standard »novih« umirovljenika ipak popravi, odnosno da se mirovine onih koji su umirovljeni prije 31. prosinca 1999. i onih nakon toga, barem približe. Također, ističe da se nada da će se osmisliti rješenje i za to da mirovine budućih umirovljenika ne nastave padati u odnosu na plaću te u odnosu na mirovine onih koji su umirovljeni do kraja 1999. godine. Kako te razlike izgledaju uvjerili su se nedavno i u Sindikatu umirovljenika Hrvatske, kojem se javila nedavno umirovljena srednjoškolska profesorica. Uspoređujući svoje rješenje o mirovini s rješenjem koje je za isti staž i približno istu plaću tijekom cijelog radnog vijeka prije sedam godina primila njezina kolegica, utvrdila je razliku od gotovo 500 kuna, koja se sa svakim redovnim usklađivanjem mirovina dodatno povećava. Tako bi usporedba visine današnjih mirovina profesorice koja je umirovljena potkraj 1999. i one koja je otišla u mirovinu 2000. ili 2001. godine pokazala još veće razlike.

Štoviše, svi »novi« umirovljenici, slijedom prijelaznih uvjeta iz Zakona o mirovinskom osiguranju moraju raditi sve dulje, no zbog povećanja obračunskog razdoblja koje se uzima u obzir kod izračuna mirovine, njihova će mirovina biti sve manja. Naime, do 1999. godine mirovina se računala na temelju plaća iz deset najpovoljnijih godina za osiguranika, što je najčešće uključivalo godine tijekom kojih su plaće bile najviše. Od tada se obračunsko razdoblje svake godine povećava za tri godine, pa će se za osiguranike koji zahtjev za mirovinom podnesu tijekom 2005. mirovina računati na temelju plaća tijekom 28 najpovoljnijih godina za osiguranika. Do 2009. godine ta će se granica povećati na 40 godina staža, odnosno cijeli radni vijek, a kako je malo onih koji su dobre plaće imali tijekom cijeloga radnog vijeka, mirovina se smanjuje. Kako se istodobno povećava i dobna granica za odlazak u mirovinu, nakon 2010. mogli bismo imati umirovljenika koji će za 40 ili 45 godina rada (dobna granica za umirovljenje muškaraca je 65 godina, a ako su počeli raditi sa 15, mogli bi nakupiti i 50 godina staža!), dobiti manju mirovinu od onih koji su je za upola manje staža primili 1999. godine.

Širenje obračunskog razdoblja za izračun mirovina uvedeno je da bi se usporio rast troškova za mirovine, odnosno udjela troškova mirovinskog sustava u BDP-u, što je i u vrijeme reforme mirovinskog sustava bio jedan od zahtjeva MMF-a i Svjetske banke prema Hrvatskoj. Stoga je teško očekivati da će Vlada pristati na reviziju te odredbe, ili bilo kakvu promjenu u usklađivanju mirovina koja bi vodila povećanju troškova za mirovine, kažu neslužbeno u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva. Naš izvor dodaje kako bi bilo teško izjednačavati »stare« i »nove« umirovljenike pod pretpostavkom da su odradili isti staž i primali istu plaću, jer su u međuvremenu stvorene nove pretpostavke za to da se na taj način stvore dodatne razlike u mirovinama. Oni koji su umirovljeni prije kraja 1998. godine primali su, naime, dodatak uz mirovinu od sto kuna i šest posto, koji je u međuvremenu uključen u mirovinu, pa njihova ukupna mirovina više nije isključivo proizvod staža i plaće.