Nevjerojatno! Kao da smo se ukrcali u vremeplov koji nas je vratio u Tuđmanovo vrijeme paranoičnog uhođenja "državnih neprijatelja", jalnuških diletanata što za Judine škude kolaboriraju sa stranim agentima protiv Hrvatske. Ponovno su na djelu laži i besprizorne obmane građana od njihovih političkih izabranika, i opet se uhode novinari i uvezuju sramni dosjei, krše ljudska prava i slobode, a sve uz visoko podignute proeuropske zastave. Ovo je, zapravo, jedna krajnje nemaštovita zemlja koja ciklički perpetuira stare navade i afere ubacujući, "osvježenja" radi, poneko novo ime u obradu svojih (protu)obavještajnih "lumena". Koji se perverzno naslađuju čeprkajući po tuđoj privatnosti, i svoju rabotu proglašavaju nacionalnom sigurnošću. Jadne li države koju ugrožava nekolicina novinara!!!

Slučaj novinarke Helene Puljiz još se nije ni ohladio, a već ga sustižu novi. Reaktualizirani, a svojedobno proglašeni minornim i navodno na zakonu utemeljenim (Vlatko Cvrtila, predsjednik u ostavci Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi) te stoga arhivirani kao umjetno izazvana bura u čaši vode. Radi se o famoznoj "prezentaciji" mreže "stranih plaćenika", čijim je razotkrivanjem nacionalnu sigurnost zadužio bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek. Svoj je veleumni uradak nekadašnji Mesićev favorit među domaćim špijunima velevažno naslovio kao "Informaciju o obavještajno-medijskim manipulacijama s ciljem diskreditacije RH". U osnovi se radilo o obavještajnoj operaciji koja je tretirala ljude iz Haaškog tužiteljstva, manji broj stranih diplomata, hrvatskih policajaca i novinara. Njihov je krimen, navodno, bio što su javno izražavali sumnju da hrvatska država skrbi za bjegunca Gotovinu, možda i sponzorirajući njegov bijeg, te da tajne službe i ne pokušavaju detektirati generalovo sklonište i nedajbože ga uhititi.

Sanader je požurio ustvrditi kako nikakvu "prezentaciju" nije vidio niti išta znade o Turekovu "dokumentarcu". Za razliku od njega, Mesić je priznao da je rečeni POA-in filmić odgledao, ali mu nije davao osobitu važnost. Cvrtila, čelnik Vijeća za građanski nadzor, oportunističkom izjavom o zakonitom radu Turekove družbe u svakoj uređenoj državi trajno bi se diskvalificirao iz njegova budućeg rada. I u prvoj fazi afere Puljiz djelovao je jednako neuvjerljivo i bogobojazno, te je svoj obraz na posljetku spašavao, kad je perje dobrano prosuto, neopozivom ostavkom. Nijedan se u ovom slučaju nije proslavio: ni Sanader uhvaćen u laži, ni Mesić u neprincipijelnoj benevolenciji spram prljave špijunske konstrukcije svoga "omiljenog agenta", niti Cvrtila, vječni "ponavljač". Oni bi bili najsretniji da je ta opskurna priča ostala u arhivu. Jerbo kompromitira i premijera i predsjednika, odnosno njihovu vjerodostojnost u suradnji s Haaškim tribunalom. Hrvatskoj u ovom trenutku takvi diskvalificirajući dokazi svakako nisu potrebni. Napose kad se datum početka pregovora opasno naginje prema odgodi ako se Gotovina ipak ne privede u Haag. Stvar je prioriteta. Koji se radikalno mijenjaju ...

Vehementni Sanader sa splitske Rive, grleni borac za prava naših "heroja, a ne zločinaca", protivnik veleizdajničke Račanove vlade koja s Haagom kolaborira, prometnuo se u "saveznika za Europu" uzimajući tog istog Račana šotobraco. Podijelit će s njim i "zasluge za narod" pripusti li nas EU u svoje dobrano prošireno društvo. Čovjeku su se naprosto promijenili prioriteti. Danas je Gotovina zalog za Europu, i HDZ-ova reformistička perjanica sve će učiniti da Hrvatskoj general više ne bude uteg. Osnovao je i stožer koji će danonoćno tragati za bjeguncem ne bi li ga uhitio. Onaj Čondićev je utrnuo jer "ne odgovara zahtjevima vremena". Uostalom, nije ni ispunio svoju izvornu funkciju (rušenje trećesiječanjske vlasti), iako je današnjeg Sanaderova "saveznika za Evropu" temeljito uzdrmao i podsjetio kako je kompromis majka političke dugovječnosti. No, to su veliki ljudi. I Sanader i Račan. Tuđman bi bio na njih ponosan. I zbog pomirbe koju otjelovljuju i zbog odlučnosti da dnevnopolitičke čarke oko kojekakvih istražnih povjerenstava batale za račun povijesnih ciljeva. Hrvatske u EU. Koja će njih dvojicu učiniti povijesnim. A to je prioritet, ne valjda nekakva istražna povjerenstva. Protiv kojih premijer nije, makar se osnivala i radi njega. Ali njegov klub zastupnika se tomu protivi! Čak i SDP. O.K. je ako se hoće pretresti Čačića i Tomčića zbog sukoba interesa, ali što navodnih Kutlinih 800 tisuća DEM doniranih Sanaderu ima veze s tim? Neka se time bave institucije sustava. Koje znadu što im je činiti. Vidimo iz njihove ("zastarne") prakse. Tomčić i Čačić su interes javnosti. Kojeg, nota bene, nema kad se radi o Žužulu i Sanaderu. Principijelno. Koliko i "šaputanje na jastuku" Sanadera i Račana. A što je ono bilo s Budišom i HSLS-om?