Samo bi zlobnici koji se hrane bjelosvjetskom žutom literaturom i »paparazzo« novinama mogli primijetiti nešto čudno u toj plemenitoj gesti čovjeka iza kojega su u Martinšćici ostali milijunski dugovi i uništene radničke sudbine. Da bi povjerenstvo za »Lenac« bilo uvjerljivije od »Villa Marije«, pobrinuo se njegov predsjednik, pravaš Anto Đapić, koji je, umjesto u Saboru, bio na prijateljskoj nogometnoj utakmici odabranika Cice Kranjčara u Izraelu! Te dvije fotografije konkurirale bi jedna drugoj za nagradu godine. Na jednoj Vrhovnik u šoferskoj livreji, sa šiltericom na glavi u svome džipu vozi svoju nekadašnju sekretaricu, a do njega Anto Đapić sa židovskom kipom na magistarskom tjemenu moli ispred Zida plača za žrtve holokausta. Šalom!

Stoga nije čudno da je svjedokinja nakon takvog tretmana »zaboravila« ne samo kako je Vrhovnik došao u posjed svoga dioničkog paketa već i kako se prije 13 godina sama osilila i čime nakanila kupiti vlastiti portfelj vrijedan 350 tisuća njemačkih maraka. Ako je okruženje zidina među kojima je začeta većina današnjih civilizacija, kršćanstvo, judaizam i islam, na sličan način fasciniralo Đapića, on će i dalje odbijati bilo kakvu suradnju sa SDSS-om više ne preferirajući koaliciju s Račanom nad Sanaderom, već onu s Arielom Sharonom.

Amnezije Svjetlane Gović oko kupovanja »Lenca« i Ante Đapića oko »povijesnih istina« koje je još do jučer za dom spreman zastupao u crnim košuljama, podudaraju se samo u činjenici da se jučer nisu sreli, a trebali su. Tom prigodom mogli su se obostrano ispovijediti oko vlastite iskrenosti, istinoljubivosti i dosljednosti. Također, parlament koji dozvoljava da na teret poreznih obveznika pokrene skupu mašineriju tzv. »istražnog povjerenstva« a ne osigura prijevoz za glavne svjedoke procesa, te dopusti da glavni istražitelj otputuje kao zaluđeni navijački fan na Bliski Istok i ne obavi posao za koji je masno plaćen, može ličiti samo na obični, mali hrvatski zid plača kokošjih suza.