U središtu mreže kojom se POA bavila u svojoj analizi "obavještajno-medijske manipulacije s ciljem diskreditacije RH" nalazi se Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije i šef posebnog tima za uhićenje generala Ante Gotovine. On je bio glavni akter prezentacije koju je Franjo Turek, bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije, održao prije godinu dana u Uredu predsjednika Republike i predsjednika Vlade, kao i pred članovima Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi. Ostali sudionici te obavještajne analize, hrvatski novinari, glasnogovornica MUP-a, strani obavještajci i haaški istražitelji, tek kompletiraju mrežu u čijem je središtu upravo Ostojić.

Zajednička potka koja veže Ostojića, nekoliko novinara Globusa, Jutarnjeg i Novog lista, Vjesnika i Ferala, te britanske obavještajce, jest teza da se Ante Gotovina krije u Hrvatskoj ili da je bar u njoj viđen. Svi obrađivani novinari su bar jednom objavili informaciju da je Gotovina tijekom svog bijega boravio u Hrvatskoj. Britanska diplomacija na temelju tih informacija navodno je formirala svoj tvrd stav prema hrvatskoj vlasti, optužujući je da ne čini dovoljno na uhićenju optuženika za ratne zločine, dok je Haaški sud te spoznaje koristio za konstantne kritike hrvatskoj Vladi da nedovoljno surađuje s Tribunalom.

Turek je Ostojića optuživao da medijima, stranim špijunima i haaškim istražiteljima servira lažne informacije o Gotovininim skrovištima. Ostojić je uzvraćao protuoptužbama o tome da Turek zapravo štiti organizirani kriminal, s Hrvojem Petračem na čelu, te da sabotira lov na Gotovinu. Generala nitko zapravo nije hvatao. Glavni obračun vodio se oko informacija je li Gotovina u Hrvatskoj ili nije. To je bila okosnica djelovanja podjednako POA-e i Ostojićeva tima, što se najbolje oslikavalo u medijima. Dio novina povezan s Ostojićem tvrdio je da je Gotovina viđen u Hrvatskoj, a njihova konkurencija bliska Tureku i Bagiću isticala kako je Gotovina u inozemstvu.

Ostojić danas optužuje Tureka da ga je uhodio zbog osobne osvete, profesionalnih promašaja i pokušaja da sačuva čelno mjesto u POA-i nakon dolaska HDZ-a na vlast, jer je mislio da Ivo Sanader neće iskreno surađivati s Haagom. Nedugo nakon sporne prezentacije, Turek je smijenjen dogovorom Mesića i Sanadera. Službeni razlog bilo je nezadovoljstvo radom tajnih službi na pronalaženju generala Gotovine.

Bivši premijer Ivica Račan nije ni jednom riječju dao podršku Ostojiću, nije ga nakon smjene čak ni primio u svom uredu, što mu je njegov stranački kolega žestoko zamjerio. Mesić i Sanader uredno su odšutjeli Turekovu prezentaciju, premijer je čak zanijekao da ju je uopće vidio. Pažnja javnosti bila je usmjerena na novinare koji su podnijeli predstavke Vijeću za civilni nadzor tajnih službi, povrijeđeni zato što ih je POA operativno obrađivala i pritom titulirala kao državne neprijatelje koji komplotiraju sa stranim agentima protiv Hrvatske. Konkretnih posljedica za samog Ostojića nikad nije bilo, osim što je rutinski smijenjen s dužnosti nakon što je HDZ preuzeo vlast.

Doista je neobično što se jedan visoki policijski dužnosnik našao pod obradom POA-e zbog sumnje da radi protiv Hrvatske, a nitko nije poduzeo nikakve korake. Ako je Ostojić doista nanosio štetu državnoj politici uvjeravajući britanske obavještajce i haaške istražitelje da se Gotovina skriva u Hrvatskoj, bacajući time loše svjetlo na hrvatsku vlast i policiju koja ga ne želi uhititi, zašto nije ranije smijenjen? Zašto nije na vrijeme odstranjen iz sustava u kojem je, prema Turekovoj analizi, radio protiv Hrvatske? S druge strane, ako Mesić i Sanader nisu vjerovali Turekovoj analizi, zašto nisu poduzeli mjere protiv šefa POA-e koji teško optužuje ne samo grupu novinara već jednog od čelnih ljudi u policiji? Ako je bio kriv, Ostojić nije smio biti smijenjen u tišini, bez ikakvih sankcija. Ako pak nije bio kriv, onda je sankcije trebao podnijeti njegov protivnik Franjo Turek. Ne samo rutinsku smjenu, već stegovni postupak. Uglavnom, reakcije su trebale uslijediti, a ne da se cijela priča usmjerava na novinare, dok se javnost zabavlja međusobnim optuživanjem Tureka i Ostojića i prepucavanjem državnim tajnama.