Bez obzira na rezultate koje će nadzor POA-e donijeti, postaje jasno kako bi se afera prisluškivanja novinara mogla pretvoriti u jedan od najvećih skandala hrvatske politike od 2000. Naime, dokumenti objavljeni u medijima pokazuju kako je ostalo malo sumnje kako je vrlo vjerojatno da su petero novinara, iz nekoliko redakcija, doista prisluškivano i praćeno, te da je o svemu tome izravno informiran i državni vrh. Stoga se otvara pitanje zakonitosti postupanja agenata POA-e, odnosno je li se tajna služba doista ponašala kao »politička policija«, što tvrde politički dužnosnici uvučeni u aferu.

Naime, postaje razvidno da novinari nisu jedini cilj trenutačnih sukoba o POA-i, nego da je to sam državni vrh, kao i važne osobe iz opozicije. Priča o novinarima koji surađuju s britanskim agentima, prikazana u »Informaciji o obavještajno-medijskim manipulacijama s ciljem diskreditiranje Hrvatske«, u medijima je već isprepletena s nastojanjima bivšeg šefa POA-e Franje Tureka da diskreditira premijera Ivu Sanadera, kao i bivše policijske šefove iz SDP-a, osobito Ranka Ostojića.

Razlozi praćenja i nadzora nad novinarima, višestruki su i nisu do kraja razjašnjeni. Franjo Turek naveo je u prezentaciji da je riječ o utjecaju novinara na suradnju Hrvatske s Haaškim sudom, zbog njihovih kontakata s britanskim obavještajcima. Novinarima su prisluškivani telefoni, praćeni su, zbog toga što su, zapravo, tražili informacije, te ih kasnije objavljivali. Predsjednik Stipe Mesić ponovo je potvrdio da je Turekovu prezentaciju vidio u ožujku 2004., ali je rekao kako u njoj nije bilo uočljivo da se novinari prate, nego samo da se prate inozemni agenti.

Ali, na tome afera POA ne može završiti, jer novinari nisu njezini jedini pa ni najvažniji sudionici. Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, dužnosnik SDP-a, bivša glasnogovornica Zinka Bardić, te još nekoliko djelatnika MUP-a u istom su dokumentu, predočenom državnom vrhu, prikazani kao urotnici protiv samog sustava koji su štitili. Informacija o Ostojićevoj djelatnosti predana je premijeru Sanaderu navodno u siječnju 2004., a u njoj je Franjo Turek raščlanio zašto ravnatelja MUP-a smatra protudržavnim elementom.

Početkom 2000. Turek je, navodi se u medijima, tadašnjem premijeru Ivici Račanu dao kompromitirajuću informaciju o Sanaderu. Riječ je o podacima iz tzv. Kutline bilježnice, odnosno o blagajničkom izvješću o isplatama gotova novca iz sjedišta Globus Holdinga u zagrebačkoj Ilici. Te su informacije, navodno, na raspolaganju Državnom odvjetništvu dok je dio objavljen. Zanimljivo je da su među prisluškivanim novinarima upravo oni koji su raspolagali kopijama »Kutline bilježnice«.

Otvori li se doista slučaj »Kutline bilježnice« - na što su ciljali i opozicijski lideri kad su pokušali potaknuti istražno povjerenstvo za Sanadera i Žužula u Saboru - hrvatska će se politička i medijska scena doista uzdrmati. Taj bi popis mogao otkriti mnoga poznata imena i tvrtke te ljude koji su i danas u političkom životu, medijima, novinskom nakladništvu i na društvenoj sceni.