Slobodna Dalmacija: 12. 02. 2005.

ČELNIK SDP-a U POSLJEDNJE VRIJEME SVE ZANESENIJE PRIZIVA PRIJEVREMENE IZBORE, PA SMO GA UPITALI IMA LI KAKVU VIZIJU U SLUČAJU POBJEDE NA NJIMA

Što bi Račan kad bi opet došao na vlast...

“Prije svega bih zatražio od HDZ-a da nam vrate naš dug”, bez prevelikog razmišljanja i ne bez vidljive doze ironije ustvrdio je Račan, koji, među ostalim, najavljuje i decentralizaciju zemlje i u pravima i u financijskim sredstvima, te reforme pravosuđa, obrazovanja i državne uprave

Piše: Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Hrvatska u ožujku neće započeti pregovore s Europskom unijom. Loši gospodarski trendovi dovest će zemlju na prag velike ekonomske krize. Sanaderov pakt s umirovljenicima i manjincima, u kojemu on dobiva glasove u parlamentu, a oni izdašnu financijsku apanažu, prvi će se naći na udaru. Državna blagajna, u naletima prvih kriznih valova, više neće moći zadovoljavati nabujale, i često nerealne zahtjeve interesnih skupina u čije ime nastupaju HDZ-ovi koalicijski partneri. Oni će, jedan po jedan, otpadati, udio vladajuće većine u Saboru sve će više kopniti, a Hrvatska će se naći na korak od prijevremenih izbora.

Ovakav futuristički scenarij ponudili smo vođi parlamentarne oporbe Ivici Račanu, u namjeri da od njega dobijemo listu prvih deset poteza koje će SDP i koalicija koju će okupiti u slučaju izborne pobjede, povući odmah nakon povratka u Banske dvore.

1. — Prije svega bih zatražio od HDZ-a da nam vrate naš dug — bez prevelikog razmišljanja i ne bez vidljive doze ironije ustvrdio je Račan. Riječ je o zaduženju koje je nakon preuzimanja vlasti u studenome 2003. godine postalo crvenom krpom za HDZ-ove financijske stratege, koji su svoje prethodnike izrijekom optuživali za guranje Hrvatske u dužničko ropstvo. Ove njegove riječi, međutim, pokazuju da on ni nakon povratka u premijerov kabinet neće odustati od takve politike. Štoviše, gospodarska politika neće nastaviti tamo gdje stane Sanader, nego tamo gdje je stao Račan 2003. godine.

Za to mu je, tvrdi on, potrebna puno konstruktivnija oporba nego ju je imao nakon 3. siječnja, pa je za početak svojega novog mandata rezervirao i poziv HDZ-u na korektno ponašanje.

— Nitko bolje od mene ne zna da suradnja s Bruxellesom i Haagom nije nimalo laka, no još je teža kada u takvoj situaciji imate opoziciju koja demonstrira na ulicama, vezuje se lancima i optužuje nas za veleizdaju — kaže Račan, napominjući da je “imati takav HDZ u opoziciji značilo gubiti vrijeme i energiju u hrvanju s njim, i to nauštrb zemlji nasušno potrebnih reformi”. To je razlog zbog kojega je HDZ-u danas puno lakše vladati s SDP-om u opoziciji nego što je to bilo obrnuto, dodaje on, ne krijući da ne gaji pretjerane iluzije da će HDZ, u trenutku kada izgubi vlast, doista pripomoći razvoju zemlje. — Svjestan sam da na to ne mogu previše utjecati, no kada bih mogao, doista bih poželio konstruktivniju opoziciju — zaključio je Račan.

2. Drugi korak koji budući premijer danas tvrdi da će napraviti kada jednom opet dođe na vlast jest vraćanje imperativa razvoja u primarni fokus politike.

— Sve bih podredio tome: ne bih se plašio ni duga ni deficita, jer oni nisu bauk ako za posljedicu imaju visoke stope rasta. Bez njih jednostavno nema napretka — tvrdi Račan, podržavajući tako svoje stranačke kolege koji Sanaderu zamjeraju što kao glavni razvojni cilj nije postavio rast BDP-a, nego tek sterilno i neproduktivno smanjivanje duga.

3. Treći korak nadovezuje se na poticanje razvoja, a odnosi se na forsiranje projekata koji multipliciraju razvojne efekte, stimuliranje malog i srednjeg poduzetništva, te jačanje obrazovanja i znanosti. Mreža autocesta, društveno poticana stanogradnja, male obiteljske tvrtke i obrazovani kadar trebao bi Hrvatskoj, po ovoj interpretaciji i uz racionalnu gospodarsku politiku, osigurati bolje sutra.

Račan bi zatim naložio nastavak tranzicijskih reformi, za koje tvrdi da su zaustavljene odlaskom njegove Vlade.

Hrvatska je imala golemi zaostatak jer je neke reforme, koje su ostale tranzicijske zemlje provele početkom devedesetih, počela tek 2000. godine. Uz rat i privatizacijsku pljačku koja se u njegovoj pozadini odigravala, to je pridonijelo da se one danas nalaze ispred Hrvatske, iako su realno 1990. bile daleko iza nje, analizira Račan.

4. Četvrti korak bi tako, po njegovim riječima, bila reforma pravosuđa, peti reforma državne uprave, a šesti reforma obrazovanja.

A što bi to sutra učinio što nije mogao jučer, pitanje je svih pitanja koje Račana prati od kada je koncem 2003. napustio Banske dvore.

I sam priznaje da je reforma pravosuđa u njegovoj Vladi dugo vremena bila uglavnom deklarativne prirode.

— Biračima mogu obećati da ćemo je ubuduće provoditi znatno energičnije nego prije, jer smo svjesni da u njoj leži dobar dio naših tranzicijskih zaostataka — ističe Račan, napominjući da za efikasnije funkcioniranje treće grane vlasti treba i više novca, ali i drukčija organizacija.

5. Zanimljivo je da u rang promjena u pravosuđu, Račan stavlja reformu državne uprave.

— Ovakva kakva sada postoji ona je prepreka svakom razvoju, i kočnica normalnom rješavanju problema građana — decidiran je Račan. Ovo je tema s kojom se bivša Vlada nije do kraja uhvatila u koštac, izrađen je koncept reforme, ali je on ostao mrtvo slovo na papiru. Koalicija je izgubila izbore i nije je imala vremena realizirati, glasi Račanovo obrazloženje, u kojemu on zamjera HDZ-u što se nije naučio na pogreškama svojih prethodnika, pa u vezi s tim pitanjem i dalje ništa ne čini.

6. Reforma obrazovanja bila je jedna od najkontroverznijih tema u vrijeme Račanova mandata. HSS-ova garnitura u Ministarstvu prosvjete okupila je tim stručnjaka, oni su koncipirali svoju viziju izmjena, javnost je neke od njih, kao što je primjerice produljenje osnovne škole s osam na devet godina, dočekala na nož, a Vlada se vrlo brzo ohladila od ideje promjena nakon što su njezini tvorci za ovaj projekt zatražili milijardu dolara. Pod sve jačom javnom opozicijom najavljenim promjenama i projekcijama državnog proračuna koje nisu ostavljale prostora ni približno tolikim sredstvima, jedan viđeniji čelnik tadašnje koalicije često je u neslužbenim razgovorima obrazlagao da zemlju treba najprije ekonomski razviti, a tek onda ulagati u obrazovanje.

Račan priznaje da je na ovom području bilo lutanja, ali napominje da su ona napuštena kada je 2003. usvojen srednjoročni plan desetpostotnoga godišnjeg rasta sredstava za obrazovanje. Bez obrazovanja nema ni razvoja, priznaje danas Račan, obećajući da će to biti jedan od njegovih glavnih prioriteta.

7. Sedmi korak stranačke je prirode. SDP će i nakon eventualne izborne pobjede nastaviti s okupljanjem stručnjaka koji ne moraju nužno biti stranački ljudi. To neizravno znači da bi i dobar dio budućih ministara mogao biti regrutiran od nezavisnih eksperata.

— Ne trebaju mi podobni, nego sposobni — parola je koje će se, tvrdi Račan, držati kad dođe na vlast.

8. Osmi potez je decentralizacija zemlje i u pravima i u financijskim sredstvima.

9. Deveti, pak, potez znakovit je ne samo zbog posljednje inicijative SDP-ova prvaka u Zagrebu Milana Bandića, koji je benevolentno najavio legalizaciju “sirotinjske gradnje” u Kozari boku, ali i tajkunskih vila u Podsljemenu. Riječ je, naime, o zaustavljanju devastacije Hrvatske usvajanjem zakona o saniranju i sprječavanju bespravne gradnje.

10. Za kraj, Račan je ostavio vraćanje vjere u poštenje političara koje je, svjestan je on, danas na najnižoj razini.

— Ovo bih pitanje drastično zaoštrio: ne bih se libio ničega, pa ni povlačenja ljudi. Bio bi mi čak dovoljan i dominantni stav građana o tome radi li netko pošteno svoju dužnost ili je koristi za osobne probitke — poručuje Račan.

Znači li to da Radimir Čačić, primjerice, ne bi više mogao biti ministar?

Ovo je jedino pitanje na kojemu je Račan zastao, i dobro razmislio prije nego je odgovorio. — Bio bih — kaže — rigorozan kada je riječ o svojoj stranci, a takvu bih odgovornost tražio i od ostalih partnera. Oportunizam? Možda — kaže Račan — ali volio bih dobiti priliku da oportunizam takvog formata pokažem na djelu.

PRVIH DESET POTEZA BUDUĆEG PREMIJERA

1. POZVAT ĆU HDZ DA NE OPSTRUIRA VLAST

2. SVE ĆU KARTE BACITI NA RAZVOJ

3. NEĆU SE LIBITI NOVOGA ZADUŽIVANJA

4. REFORMIRAT ĆU PRAVOSUĐE...

5. ... I DRŽAVNU UPRAVU

6. REFORMIRAT ĆU I OBRAZOVANJE

7. UKLJUČIT ĆU NESTRANAČKE STRUČNJAKE U VLADU

8. DECENTRALIZIRAT ĆU DRŽAVU

9. SPRIJEČIT ĆU BESPRAVNU IZGRADNJU

10. FORSIRAT ĆU POLITIKU ČISTIH RUKU