Treba vjerovati predsjedniku SDP-a Ivici Račanu kad govori da mu teško pada u javnosti gotovo opće prihvaćena ocjena da su svi hrvatski političari više manje isti odnosno – lopovi. Račan je u dugačkoj političkoj karijeri često bio kritiziran, ali mu se vrlo rijetko spočitavalo da je iskoristio dugotrajni boravak na raznim dužnostima kako bi povećao svoju imovinu i k tome materijalno pogodovao rođacima i prijateljima. Stoga ga sigurno pogađa činjenica da se svakodnevno susreće s tvrdnjom da su svi političari primarno orijentirani na popravljanje vlastitog životnog standarda. Kako se taj dojam ne bi još pojačavao Račan se usprotivio i osnivanju istražnih povjerenstava koja bi se bavila upletenošću političara u razne afere i sumnjive poslove. I to pod cijenu pogoršanja odnosa s koalicijskim partnerima koji su bili iznimno zainteresirani za formiranje više takvih povjerenstava.

Međutim, unatoč velikoj brizi da ne izgubi reputaciju jednog od malobrojnih poštenih političara Račan je na kraju ipak u prvom redu pragmatičar. Nakon što nije uspio u SDP-u pronaći adekvatnu zamjenu za problematičnog, ali vrlo popularnog Milana Bandića, Račan se pomirio s time da će na skorim lokalnim izborima kandidat stranke za mjesto zagrebačkog gradonačelnika opet biti Bandić. Jednostavno je prešao preko svih Bandićevih nestašluka od vožnje u pijanom stanju do pritiska na pravosuđe. Štoviše, Račana više ne smeta ni otkriće da se Bandić 1996. po svojoj prilici fiktivno razveo od supruge kako bi ona mogla otkupiti stan. Bandićevi susjedi tvrde da njih dvoje nisu nikad prestali živjeti zajedno, ali Račan se poziva na sudsku odluku o rastavi.

A na konstataciju da Bandić nije uzor moralnosti, Račan odgovara da su »na žalost mnogi političari upitne moralnosti«. »I Tuđman je zadnji dan zakonskog roka otkupio kuću«, dodaje još predsjednik SDP-a kako bi nekako opravdao svog Bandića čak i u slučaju da s njegovom rastavom i nije bilo baš sve u redu. Jer ako ni Otac nacije nije bio imun od toga da prevari državu koju je gradio, misli valjda Račan, ne može se od jednog običnog smrtnika Bandića očekivati da bude uzor moralnosti.

Pogotovu zato što će se Bandić za gradonačelničku dužnost natjecati s ljudima koji se također ne zamaruju previše etičkom dimenzijom politike. U Zagrebu je praktično koncentrirana sva financijska moć zemlje, gradske nekretnine su skupocjene, a proračun ogroman za hrvatske prilike. No, stanovnici metropole nemaju sreće s izborom osobe kojoj će povjeriti taj kapital i biti sigurni da će se s njim upravljati racionalno i u najvećoj mjeri pošteno.

Kontroverznom Bandiću HDZ će najvjerojatnije suprotstaviti nekadašnju gradonačelnicu Marinu Matulović Dropulić kojoj sposobnost nitko kao ni Bandiću nije odricao, ali nju su u vrijeme dok je bila na čelu Zagreba čak i hadezeovci prozivali za nepotizam, sukob interesa i pripadnost građevinskom lobiju. Nije tajna da je svojedobno i Ivi Sanaderu pomogla da, u blago rečeno čudnim okolnostima, dođe do stana u Zagrebu. Današnjoj ministrici velika je mrlja u karijeri i činjenica da je pristala biti gradonačelnica nakon što je Tuđman ignorirajući volju birača odbio potvrditi četvoricu kandidata HSLS-a.

Izborni favorit iz sjene je naš čovjek iz dijaspore Boris Mikšić ponesen svojim sjajnim rezultatom na nedavnim predsjedničkim izborima. Ali od tada je svašta isplivalo o tom poduzetniku s američkim osmjehom. Čini se da je tukao bivšu suprugu, a poslovno je izvarao Tuđmanovog sina Stjepana preko kojeg se i približio Poglavaru. Mikšićevu kredibilnost naročito u pitanje dovodi njegovo ponašanje nakon što je shvatio da nije ušao u drugi izborni krug kad je u pratnji raznih desperadosa poput Domagoja Margetića i Miroslava Rajha marširao Zagrebom.

Vesna Pusić odavno je objavila želju da postane gradonačelnica i HNS će je kandidirati i ovaj put. Najveći problem šefice narodnjaka je potpuni nesklad njezinih rigoroznih političkih i moralnih stavova s okruženjem u stranci. Dok govori jezikom Kanta i Tocquevillea, Vesna Pusić uglavnom ne obraća pažnju što u međuvremenu rade ugledni članovi HNS tolerirajući im teške zloupotrebe položaja. Odlazak Srećka Ferenčaka iz gradskog poglavarstva zbog afere nanbudo relativiziran je njegovim ostankom na mjestu glavnog tajnika HNS-a.

I u toj situaciji, dakle, Račan oprašta sve Bandiću i ide s njim na izbore iako možda nevoljko. Možda nije oličenje poštenja do kojeg je Račanu toliko stalo, ali je na koncu barem naš.