Posljednjih mjesec-dva u hrvatskom političkom životu cinična su paradigma Murphyjeva zakona. "Ako može poći naopako, poći će naopako", predvidio je Murphy, a hrvatski realitet ovog trenutka još je bliži kvantizacijskoj reviziji ovog "zakona" koja kaže: Sve ide naopako odjednom! Vjerojatno ovih dana zloguki Murphy progoni Ivu Sanadera i više od nečiste savjesti. Naime, što? Em su diplomati EU-a krajnje radikalizirali uvjete održivog datuma početka pregovora s Hrvatskom o članstvu (17. ožujka 2005.), vezujući ga izrijekom uz uhićenje Ante Gotovine i njegovo izručenje Haagu. Em se Vlada nakon samo godine dana odrađenog mandata našla pred prisilnom rekonstrukcijom. Što zbog bolesti (Hebrang), što zbog skandala i izgubljenog kredibiliteta (Žužul) ministara. Uza sve to samo su manjkale još afere s prisluškivanjem novinara, haaških istražitelja i (bivših) policijskih dužnosnika. A sad još i cenzura! Mora da se premijeru doista vrti u glavi od koncentracije loših vijesti koje se kumuliraju u "zao čas".

Dovraga i ta Latinica, Latin, HTV, Mirko Galić i pridruženi mu pregaoci Informativnog programa Rončević i Rotim, preventivni cenzori nepoćudnog materijala, koji su "poškarali" priču o navodno dvojbenom premijerovu imetku. O njegovu liku i djelu. Njegovu "ortaštvu" s Kutlom. No, nisu mu učinili uslugu. Da je (otupjeloj) javnosti pripušten integralan prilog (kojega su sudionici Latinice, među kojima i premijerovi najveći oponenti, vidjeli), on bi trenutno polarizirao publicum na protivnike i štovatelje predsjednika Vlade, pri čemu bi jedni reagirali konsternacijom, a drugi nevjericom i indignacijom spram ponuđenog "štiva", što je inače sukladno stanju svijesti nacije. I to bi potrajalo koliko i snijeg u Dalmaciji. Jerbo naš narod pati od akutnoga gubitka memorije, a muči ga i demencija. No, dočim se urednici late "sukna i škara" da bi zaštitili integritet državnog dužnosnika i zdravlje frustrirane nacije, crv sumnje neumitno kreće u ophodnju. I ruje...

Ako je Ivo Sanader okaljan na "pravdi Boga", tada postoje zakonski mehanizmi koje treba koristiti da bi se šteta ispravila, a počinitelji sankcionirali. No, tko je moralno i materijalno čist, nema razloga puhati i na hladno, a činjenicom ostaje da je HDZ-ov reformator smišljeno "otpuhao" istražno povjerenstvo koje se na prijedlog HNS-a trebalo pozabaviti upravo podrijetlom njegovih pokretnina i nekretnina. Osobno, kao, nije imao ništa protiv da i sam bude "predmetom obrade", ali klub zastupnika njegova HDZ-a i pridruženih mu satelita nije imao "sluha" za takvu "prljavu rabotu" osvetničke opozicije. A oni su parlamentarna većina. Koja, naravski, inzistira na "isljeđivanju" interesno sukobljenih Tomčića i Čačića. Jer, jedno je povjerenstvo za sukob interesa koje je proizvod samostalne Hrvatske, a drugo povjerenstvo za ispitivanje podrijetla imovine, tipični socrealistički atavizam.

Ergo, Sanader je izbjegao stati pred "detektor" nesuđenog povjerenstva, ali ga je iza ugla dočekao duo Latin—Kosanović i "opalio" mu još bolniju i neugodniju "latinčinu". I to još cenzuriranu. Koja dvostruko šteti njegovu proeuropskom imidžu. Em zbog potencirane sumnje u zakonito stečenu imovinu, em zbog navodno nehumanog i neetičnog odnosa prema bivšim stanarima velebne zgrade koja je danas u vlasništvu njegove obitelji. Jer da ih je izbacio iz stana za koji je prethodno, kako se javnosti plasira, komisijski proglašen nepodobnim za stanovanje (što je druga komisija opovrgnula). HTV-ovim snimateljima čak je zabranjeno, navodno iz sigurnosnih razloga (sic!), snimanje premijerove vile. Tvrdi se, radi toga da ne bi komu upalo u oko kako je, navodno, kuća koja se knjiži na 160 četvornih metara površine (ono što su kamere HTV-a zumirale višestruko je veće!) narasla za još jednu etažu. Najgore od svega je što će sada na nesretnog premijera, kojemu je preveć i njegovih EU-muka, nagrnuti i kojekakvi domaći i međunarodni zaštitnici slobode medija. Per fin, na tome će friškom slučaju dokazivati hrvatsku nekompatibilnost demokratskim standardima EU-a. Što, u situaciji podgrijane afere POA-ina tretiranja novinara čiji se rad stigmatizira kao denunciranje vlastite zemlje stranim špijunima, ili zatvorskih kazni dosuđenih novinarima za klevetu (Ljubica Letinić), doista pojačava otpor spram upisivanja demokratskog nedonoščeta u etabliranu školu europske demokracije. Zamislite kakvog li užasa, bez Gotovine u Haagu, Hrvatskoj se prognozira čekanje sa Srbijom i Crnom Gorom na EU-iskaznicu, moguće i do 2014. To ima i notorne zapadnobalkanske implikacije. Premijera, dakako, sve to užasno iritira. A bogove nije mudro ljutiti, niti im provocirati osjetljivo sebeljublje. Tu je preventivna cenzura dušu dala...