Teško bi bilo nabrojati sve gafove i afere u kojima je Žužul bio glavni akter, od elementarno diplomatskih, poput izjave kako »ne vidi s kime bi Izrael mogao pregovarati s palestinske strane«, preko afera »Bechtel« i »Imostroj«, neplaćanja poreza državi u kojoj zarađuje plaću, do laganja i pokušavanja »zaustavljanja Reutersa« kada mu novinski izvještaji nisu bili po volji. »Šepavi patak« Sanaderove vlade morao je vrlo brzo otići jer više nije bila u pitanju njegova već premijerova fotelja, što su pokazivala i sva ispitivanja javnog mnijenja u kojima je bio proglašen za najnegativca. O Žužulu se dosta toga zna, osim kako je od skromnog sveučilišnog profesora preko tvorničara čarapa postao u petnaest godina iznimno imućnim čovjekom, koji je već u Hrvatskoj uspio ostvariti svoj »američki san«. Nekadašnji partijski sekretar svoje fakultetske ćelije danas je kapitalist čija se djeca školuju u Americi i koji se kiti ordenom malteškog viteza. Sjajno poput sjevernjače!

– U 300 dana svojeg mandata imao sam 415 susreta sa svjetskim političarima, preletio sam više kilometara nego što je to dozvoljeno pilotu neke avionske kompanije, a samo sam jednom prespavao pet noći zaredom u istom krevetu, pohvalio je brojkama Žužul svoj ministarski učinak. To što iza kvantitete nije stajala opipljiva kvaliteta već samohvalisavost, o kojoj rječito svjedoči i izgubljeni 17. ožujak kao datum početka pregovora s Europskom unijom, najmanje je brinulo bivšeg šefa diplomacije koji je na odlasku ustvrdio kako ga »nitko nikada nije optužio da je glup ili neinteligentan«. Briljantno!

On je, naravno, pun blještavila kada su njegova karijera, probitak i ego u pitanju. To što radnici »Imostroja« nisu dobili obećani novac, to što je naš veleposlanik u Washingtonu Neven Jurica, to što Hrvatska u EU neće olako obećanom brzinom, a upravo je on bio taj koji je na početku mandata, gostujući u emisiji BBC-a »Harld Talk« doživio potpuni fijasko odbivši izravno odgovoriti na pitanje uglednog novinara Tima Sebastiana »misli li Vlada koju predstavlja izručiti Gotovinu Haagu«, što nam se sada obija o glavu, po HDZ-ovoj logici nema nikakve veze za moralnu, ljudsku i profesionalnu ocjenu Miomira Žužula.

Kolinda Grabar–Kitarović nije mogla neprikladnijim nastupnim govorom započeti svoj mandat u megaministarstvu, koje će teško držati pod kontrolom a kamo li podići njegovu efikasnost, nego izjavom kako će »morati učiniti dosta napora kako bi nastavila s takvim rezultatima«. Ne radi li se o hipokriziji i usiljenoj maniri, te ministrica nastavi Žužulovim stazama, onda je bolje da odmah podnese ostavku kako se ne bismo ponovno morali mrcvariti s istim scenarijem godinu dana.