TKO JE JAMIO, JAMIO JE Novcem poreznih obveznika spašeno je 250 radnika "Goričanke", ali nikoga ne zanima utvrđivanje odgovornosti tajkuna koji su, poput Gucića, prezadužili svoja tadašnja poduzeća i doveli do propasti najmanje 386.000 radnih mjesta

Nakon nauma Zagrebačke banke da prodajom nekretnina Goričanke naplati dug nešto veći od tri milijuna eura, čime bi se poduzeće ugasilo, a na cestu bi završilo njegovih 250 radnika, HDZ-ova Vlada nedavno je donijela odluku da Hrvatski fond za privatizaciju preuzme Goričanku, te da se Zagrebačkoj banci, novcem poreznih obveznika, namiri dug nešto veći od 21 milijun kuna. Time je spašena Goričanka, a vjerojatno i 250 radnih mjesta, ali taj potez otvara više bitnih pitanja i aktualizira ono što se prije više od desetak godina, dakle u vrijeme apsolutne vladavine HDZ-a, događalo u pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način, koju mnogi s pravom nazivaju pljačkom stoljeća, a čija je jedna od žrtava i Goričanka.

Odgovori na pitanja tko je napravio štetu Goričanki, tko je za to odgovoran, gdje je završio "isisani" novac, je li ugovor između Goričanke i Zagrebačke banke valjan, je li sklopljen pod političkim pritiskom, ucjenom i(li) prijetnjom, uopće ne zanimaju aktualnu vlast. Za to se nisu zanimali ni one prije njih, a o bivšoj HDZ-ovoj vlasti, za čije je vladavine i započela agonija stotina poduzeća, pa i Goričanke, da i ne govorimo. Sanaderova Vlada u slučaju Goričanke pokušava novcem poreznih obveznika, kako je napisao i kolega Bošković, kupiti "HDZ-ovu nevinost" za pljačku stoljeća, što je nedopustivo i skandalozno.

Doduše, takvo ponašanje i ne čudi jer se u Hrvatskoj do danas niti jedna državna institucija nije ozbiljnije bavila tim problemom. Nitko nije ni pokušao uću u bit problema i na temelju brojne i dostupne dokumentacije otkriti tko je napravio štetu, pa je onda od njega i naplatiti. To se, naravno, ne može očekivati ni od HDZ-ove Vlade, s obzirom na nepobitnu činjenicu da je ta stranka za prethodne desetogodišnje vladavine jedini krivac za pustošenje, odnosno pljačku Hrvatske. A o čemu se radilo, potvrđuje i nedavno izvješće Državne revizije o provedenoj pretvorbi i privatizaciji, kojim su se, što je poražavajuće, usputno bavili zastupnici i pozicije i opozicije. Narodne zastupnike očito ne zanima činjenica da je više od 85 posto poduzeća pretvoreno i privatizirano s manjim ili većim "mrljama", odnosno nezakonito, te da je zbog toga bez posla ostalo najmanje 386.000 radnika!

U značajnom dijelu pretvorbeno-privatizacijske pljačke sudjelovao je i — uz Miroslava Kutlu — HDZ-ov glavni tajkun Josip Gucić, koji je, poput Kutle i još nekih, mogao raditi što je htio jer ga je favorizirao i štitio državni vrh, uključujući i bivšeg predsjednika RH Franju Tuđmana. Dakle, isključivo voljom bivšeg državnog vrha i uz financijsku "podršku" državnih banaka, a u Gucićevu slučaju to je bila Zagrebačka banka, koje su bespogovorno izvršavale naloge s vrha, Gucić se u nekoliko godina domognuo velikog broja poduzeća, a među njima je bila i ovih dana aktualna Goričanka.

Jedan od (naj)većih kredita koji je Gucić dobio od Zagrebačke banke — a koja mu ih je, usput rečeno, godinama dijelila šakom i kapom — zasigurno je onaj iz 1995. godine, kad se "njegov" NIK zadužio za iznos od 32 milijuna "pokojnih" DEM. Radilo se o dugoročno kreditu iz "sredstava stare devizne štednje" koja je, kao što je poznato, svojedobno bila pretvorena u javni dug Republike Hrvatske. Guciću je navedeni kredit odobren za kupnju riječkog Brodokomerca od Hrvatskog fonda za privatizaciju, a u članku 2. ugovora navedeni su i sudužnici "koji za sve obveze iz ugovora odgovaraju uz iste uvjete i na isti način kao i korisnik kredita." Uz Euron iz Rijeke, Amforu iz Makarske i Croatia Shops iz Poreča, sudužnik je bila i Goričanka iz Velike Gorice, a navedeni ugovor, ali i ne samo on, nema nužnog broja, što, kako tvrde bolje upućeni, znači da nije ni zaveden u službenom registru ugovora kreditora, u ovom slučaju Zagrebačke banke. Zbog čega? Odgovor na to pitanje zasigurno znaju u Zagrebačkoj banci, ali i bez njega nije teško zaključiti o čemu se radilo.

Osim opterećenja sudužništvima, a prema dostupnim nam ugovorima radilo se o više stotina milijuna kuna, Gucić je početkom svibnja 1996. godine Goričanku opteretio i kreditom koji je na njezino ime podigao u Zagrebačkoj banci. Radilo se o iznosu od 1,9 milijuna DEM, a sudužnici, koji i u ovom slučaju, naravno, imaju iste obveze kao i korisnik kredita, bili su: NIK, Eurona, Brodokomerc, Trgovačko poduzeće Opatija, Croatia Shops, Mornar, Amfora i Primorje. Iz brojnih ugovora koje posjedujemo nije teško zaključiti da je Gucić od Zagrebačke banke bez ikakvih problema redovito dobivao kredite, samo su se mijenjali iznosi i njihovi formalni korisnici, a sudužnici su uvijek bile Gucićeve tvrtke, od kojih je većina već bila u dugovima do "grla". To ni najmanje nije smetalo njegovu kreditoru Zagrebačkoj banci.

Osim toga, bez obzira na to što su već duže znali da im poduzeća kojima su fiktivno odobrili kredite, dakle Gucić, ne podmiruju dospjele obveze, Zagrebačka banka je reagirala tek početkom travnja 1999. godine, kad je dug dosegnuo više stotina milijuna kuna, a neki tvrde da se radilo o iznosu od oko 450 milijuna kuna. Naime, Zagrebačka banka 7. travnja 1999. godine daje punomoć (br. 141.119) Aldi Zaninović "da u ime i za račun Zagrebačke banke" otkaže ugovore Gucićevim tvrtkama, što je dan poslije u Zagrebu ovjerio i javni bilježnik, koje nisu podmirile dospjela potraživanja prema Zagrebačkoj banci. Time je Zagrebačka banka prekinula dugogodišnje "financiranje" Josipa Gucića, jer se otkaz odnosio na sve dužnike i sudužnike, a to znači na cijeli Gucićev imperij, u kojemu su tada bila poduzeća: NIK, NIK-proizvodnja, Brodokomerc, Badel-Bap, Vesna, Goričanka, J-G, Eurona, Croatia Shop, Naprijed, Amfora, Trgovačko Opatija, Ferimport, Ferimport trgovina, Primorje i Mornar.

U cijeloj priči, naravno, nisu nedužne ni banke. Naprotiv, po mišljenju mnogih, njihova uloga u pljački stoljeća bila je, uz bivšu HDZ-ovu vlast, ključna. To potvrđuje i slučaj Josipa Gucića, ali time se vlastodršci, bez obzira na to o kome se radilo, nikad nisu bavili, niti kane. A i zašto bi, kad su ionako sve lopovluke platili ili će platiti građani RH, odnosno porezni obveznici.